KLFM

Drowners – s/t

Na početku, oprostite. Ova najava albuma tjedna kasni dva dana, no izrazita zubobolja i posljedični efekti samopropisanih painkillera su naplatili danak u vidu moje radne sposobnosti.

Ali, uz iskrenost nikad nije kasno,  a ja odgovorno tvrdim da iskreno volim Drownerse i njihov prvijenac, koliko se god dragi prijatelji i kolege s KLFM-a s tim ne slagali. Ne znam, možda je to recidiv nikad ugasle ljubavi prema Smithsima i Strokesima, možda tek još jedna fatamorgana koja povremeno bljesne uz prašnjavu i zavojitu cestu moje potrage za ‘neopsihodeličnim’ u suvremenoj glazbi, a u najboljem slučaju čak pokazatelj istinske vrijednosti jednih Drownersa… Umjesto uobičajene fraze “vrijeme će pokazati”, vi pokažite malo razmijevanja i prihvatite sve tri navedene premise kao potencijalno moguće.

Drowners (usput, ne brkajte ih s The Drowners ili The Drowners UK) su kruna nastojanja brojnih sastava u postizanju savršene sinteze suvremene indie estetike i onog već antologijskog britanskog post-punka ranih osamdesetih. Naznake za isto možete pronaći u gitarskim sazvučjima, ritmu, tekstovima, ili u vokalu Matthewa Hitta, dok samo ime benda ukazuje na još jednu međupostaju s početka devedesetih, konkrento na Suede i njihov istoimeni hit singl. Sastav djeluje otprilike dvije-tri godine; nastupaju kao predgrupa Arctic Monkeysima, lani za nezavisnu etiketu Frenchkiss objavljuju EP Between Us Girls, a sad, početkom ove 2014. konačno i nastupni album, nazvan jednostavno po njihovu vlastitu imenu (ili pjesmi Suedea, ako ćemo cjepidlačiti!).

Veze s Britanijom nisu samo deklarativne, pošto jedna četvrtina Drownersa u vidu Matta Hitta dolazi iz Walesa. Koliko njegovo podrijetlo pridonosi sveukupnom zvuku, procjenite sami – akcent u većini slučajeva nije upitan, a pridodamo li tome činjenicu da je dobri stari Wales tijekom zadnjih pola stoljeća u Ameriku izvozio većinu svojih glazbenih genija, stvari dobijaju konkretne obrise.

Pjesme? Nakon dva kratka, ali briljantna uvodna retka (Ways to Phrase a Rejection i Long Hair) započinje niz uistinu izvrsnih skladbi (Luv, Hold Me Down, Watch You Change, Pure Measure, Let Me Finish) od kojih se svaka razlikuje od prethodne, iako zadržavaju dubinsku zajedničku poveznicu. Ne znam dal’ mi se zbog lagane temperature (opet se vraćam na svoje zdravstveno stanje) priviđaju skriveni utjecaji nekih meni dragih imena kao što su R.E.M. (najranija faza) Big Star ili Television, ali sam kao dijete sedamdesetih naprosto prinuđen tražiti ove utjecaje tamo gdje su dozirani čak i kapaljkom. Ne, ne želim više pisati i uništiti prekrasan dojam jednog prekrasnog albuma za prekrasne ljude. Na trenutke se bojim da ću, nastavim li, ureči Drownerse na njihovom putu prema apsolutnim veličinama.

Prema samom Vrhu, gdje ćete ih naći, prije ili kasnije!