KLFM

An Issue on Pirates

Ljeto je. Većina potencijalnih slušatelja ljenčari koristeći svoje godišnje odmore, periode nepoznate nama radoholičarima koji svoj zamjenski oporavak kreiramo umjetnim putem – alkoholom te različitim omjerima downera i uppera.

Ljeto je, dakle, u punom jeku. Temperature su abnormalno visoke, tako da promatrajući horizont dobijate dojam kako njegovo blještavilo reže nekakva nevidljiva žica od krute žive, dovedene do bijelog usijanja.

Pa ipak, ukoliko vas ove pasje vrućine dovode do samo ruba izdržljivosti, možda bi ovotjedno izdanje Soda Fountaina moglo polučiti pozitivan efekt. Iako je vrijeme gusarenja i piratluka davno prošlo, vizije jutarnjih izmaglica na hladnijim morima u područjima visokih plimnih razlika očito imaju nekakvu iscjeliteljsku moć. Također i vizije zadimljenih, tek pokojim fenjerom osvijetljenih krčmi u lučkim gradovima u nekom davno svršenom vremenu – uglavnom bitno sjevernije odavde.

(intro: North Sea Waves)
01 Malcom Middleton – Ballad Of Fuck All
02 Shane Mac Gowan – Leaving Liverpool
03 Kim Salmon & The Surrealists – I’m Evil
04 Jethro Tull – Broadsword
05 The Bad Things – Sally
06 Tom Waits – Singapore
07 Jay Munly – My Darling Sambo
08 Robyn Hitchcock – Sam’s Gone Away
09 Roger McGuinn – Jolly Roger
10 Nick Cave – Fire Down Below
11 Ramblin’ Jack Elliott – Rising High Water Blues
12 Iggy Pop & Elegant Too – The Dreadnought
13 Elvis Costello – Black Sails In The Sunset
14 The Byrds – Jack Tarr The Sailor
15 The Dubliners – All For Me Grog
(intermezzo: Wind & Sea)
16 The Pogues – Navigator
17 Townes Van Zandt – Silver Ships Of Andilar
18 Michael Stipe & Courtney Love – Rio Grande
19 Telstar Ponies – Sail Her On
20 Levellers – The Boatman
21 Barbez – Pirate Jenny
22 Slim Cessna’s Auto Club – Red Pirate Of The Prairie
23 Joe Henry – The Lighthouse
24 Tiger Lillies – Drunken Sailor
25 Jethro Tull – Seal Driver
26 Midnite Choir – Moreschi’s Waltz
27 Michael Gira – Whiskey Johnny
28 Tom Waits – Shiver Me Thimbers
29 Marc Almond – Mother Fist
(outro: Sea Ashore)

Ponuđena kolekcija skladbi s tim donekle piratskim štimungom (ili barem onim općenito ‘pomorskim’ s naglašenim negativnim posljedicama takve profesije i života općenito) poprilično je šarolika, i kreće se u rasponu od kabaretske glazbeno poetske travestije tandema Brecht – Weill (neizostavna Pirate Jenny ovdje je uvrštena u veriji Barbeza) pa do sličnih suvremenih trendova u viziji Tiger Lilliesa. Tu su i neki ‘sea chanty’ izleti onih pojedinaca od kojih se to može i očekivati, konkretno Toma Waitsa (Singapore, Shiver Me Timbers) i Shane Mac Gowana (samostalni Leaving Liverpool, odnosno The Navigator odrađen s Poguesima još daven 1985.).

Očekivano, najzastupljeniji su ‘corsair’ klasici iz druge polovice dvadesetog stoljeća, poput All For Me Grog The Dublinersa ili Roger McGuinn i njegov Jolly Roger s albuma Cardiff Rose iz 1976. Ostatak skladbi uglavnom ugodno popunjava pozadinu, ne bježeći pretjerano daleko od ključne tematike: tu su Robyn Hitchcock i Sam’s Gone Away, Nick Cave i njegov doživljaj piratskog svijeta u obradi pjesme Fire Down Below, Telstar Ponies i Sail Her On, skladba odrađena s relativno mračnijeg gledišta no što bi ste očekivali (nakon dugih plovidbi, danak  plaćaju lučke kurve), Levellersi i njihova kultna Boatman koja, budimo iskreni, više govori o traganju za vlastitom slobodom i tek se nominalnu uklapa u zadani koncept emisije.

Ovotjedni ciklus zatvara još jedna pjesma šire tematike, bar kad se govori o posljedičnim stranama pomorstva. Riječ je o Mother Fist s istoimenog albuma Marca Almonda iz 1987. Asocijacije slobono lete od lučkih barova preko ostatka mornarske ‘mitologije’ pa do homoerotskih vizija, a sve su te scene promatrane kroz prizmu Genetovog romana Querelle de Brest (1953.),  kao i na tu temu realiziranog, no tridesetak godina mlađeg Fassbinderovog filma. No, to je Almondov legendarij u kojemu dotični pliva kao riba u vodi, te mu ne treba zamjeriti.

Ipak, dvije skladbe pomalo odskaču od čak ovako slobodnog predloška. Jedna od njih je Broadsword Jethro Tulla, s istoimenog albuma iz 1982., kojoj nije teško odrediti primarno pa i ono skriveno, sekundarno značenje – tu je riječ o prikazu vikinških napada na sjeveroistok Britanije u kasnim stoljećima prvog milenija, a uočljiv je i sukob tradicionalnih paganskih i nametnutih kršćanskih elemenata. Izmjenjivanje točki gledišta – pjesma je pisana u prvom licu jednine, a često se iste poetske fraze koriste kako za osvajače, tako i branitelje samo doprinosi ukupnom ambijentu kaosa uslijed iznenadnog napada s mora.

Silver Ships of Andilar Townesa Van Zandta nešto je složeniji slučaj. Već po spominjanju ‘srebrnih lađa’, te imena Andilar kojemu se bez okolišanja može pridodati numenorejsko podrijetlo (iako s sindarskim prizvukom), jasna je aluzija na opus J.R.R.Tolkiena. Istina, The Silmarillion, u kojemu se u poglavlju Akallabeth detaljno analizira propast Numenora, objavljen je tek 1977., pet godina nakon Townesovog albuma The Late Great Townes Van Zandt koji izvorno donosi ovu pjesmu, no sažetak o povijesti otoka s kraćim rodoslovljem numenorejskih kraljeva se može naći i u dodatku Povratka kralja, koji je kao finalni dio kultne trilogije objavljen godine 1955. Unatoč gotovo savršenoj numenorejskoj formi, ime Andilar se ne može naći nigdje u Tolkienovoj ostavštini, no Townes je dao jasne naznake o izvoru nadahnuća spominjanjem glomazne flote koja pod svaku cijenu želi otploviti do obala Valinora. U tom je kontekstu Andilara moguće promatrati kao krinku Ar-Pharazona, posljednjeg kralja Numenora koji je koncem Drugog razdoblja prekršio Zabranu Valara, te zaputivši se ka zabranjenom Valinoru uvjetovao ne samo propast vlastitog brodovlja, već i čitavog otoka, s kojeg su se spasili tek rijetki, neskloni njegovim megalomanskim idejama koje su ga koštale glave. No, to je već druga priča.

Završimo dakle s malom podukom – piratluk i ostali oblici pomorskih nepodopština se ne isplate. Ali su zato sasvim fino opjevani.

powered & provided by ©eXit