KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

The Lamb Lies Down The Broadway / Tim Hardin – ostavština za budućnost!

U prvom dijelu ovosubotnjeg eXita preslušajte ‘The Lamb Lies Down the Broadway’ sastava Genesis, album koji je još 1974. postavio model konceptualnog albuma i scenskog spektakla, a nastavak emisije Vam nudi mogućnost uvida u glazbenu ostavštinu kantautora Tima Hardina, čije su skladbe, paradoksalno, poznatije u verzijama drugih izvođača nego u izvorniku!

 

a)      Genesis – The Lamb Lies Down on Broadway

1Na početku, tek nekoliko temeljnih riječi o sastavu Genesis. Utemeljen je u Londonu godine 1967., a kroz prva dva albuma još traži vlastito mjesto u okviru stasajuće progresivne scene. Odlaskom izvornih bubnjara Chrisa Stewarta i gitarista Anthonyja Phillipsa, te dolaskom Phila Collinsa i Steve Hacketta na njihovo mjesto, započinje ‘zlatno’ razdoblje Genesisa, koje će potrajati upravo do konca promotivne turneje albuma iz naslova ovog teskta. Od 1970. nadalje, nižu se izvrsni albumi – Nursery Crime, Foxtrot, Selling England by the Pound i The Lamb Lies Down on Broadway, a pripadni su koncertni nastupi veličanstvene vizualne i zvučne svečanosti; ne samo zbog vještog glumca/pjevača Petera Gabriela i uistinu vrstno uigranih glazbenika njegovoj pozadini, već i zbog scenografije koja je u trenucima znala biti i dinamička, te posebice zbog nenadmašnog sustava rasvjete – ove su se dvije komponenete; scenografija i rasvjeta mogle tada mjeriti jedino s onom njihovih kolega iz sastava Pink Floyd. Tim je živim nastupima Gabriel davao poseban pečat proživljavajući sudbine likova iz stihova koje je pjevao, mjenjajući maske koje je nosio – ponekad i desetak u tijeku jednog, u pravilu dvosatnog nastupa!

Godina 1974. je praktički označila kulminaciju djelovanja većine britanskih progresivnih sastava koji su u drugoj polovici šezdesetih iznikli na londonskoj art-underground sceni, te početkom novog desetljeća, ostavivši psihodeličnu fazu za sobom, krenuli u istraživanje novog obzorja. Među takvima su, primjerice Yes, koji nakon izvrsnog albuma Relayer (1974.) uzimaju zamalo skoro trogodišnju pauzu u djelovanju (iznova će se skupiti tek 1977., pri snimanju Going For the One), te Emerson, Lake & Palmer, koji će na zasluženi, također trogodoišnji odmor krenuti po završetku promotivne turneje albuma Brain Salad Surgery (1974.). Slična je sudbina snašla i ostale projekte progresivnog usmjerenja: po objavi albuma Red i održavanju zaključne turneje, prva faza King Crimsona također prestaje s radom (treba li naglašavati da se i to zbilo 1974.?), a Fripp će novu inkarnaciju okupiti tek početkom osamdesetih, dok se ova okrutna godina na prvi pogled nije direktno ticala sastava Pink Floyd, mada je na neki način cementirala odnose unutar benda, jer nakon The Dark Side of the Moon turneje više ništa nije moglo biti isto – sad se znalo tko se smatra definitivnim vođom, brojem Jedan!

Peter Gabriel kao Rael Peter Gabriel kao Rael

Dvostruki The Lamb Lies Down on Broadway Genesisa izlazi upravo koncem te nesretne 1974., i već je po najavama i glasinama koje su se još tijekom snimanja širile scenom i medijima trebao biti nenadmašno remek-djelo; ‘nenadmašno’ barem u smislu da ga ovaj isti Genesis ne može ponoviti, čime praktički i prestaje njegova potreba za egzistgencijom u vidu sastava.

Album je u svakom pogledu – glazbenom, tematskom, izvođačkom – predstavljao vrhunac razvoja Genesisa, ali i svojevrsni zid koji se izdigao između Petera Gabriela s jedne, te ostatka sastava s druge strane. U stvari je bilo sasvim vjerojatno da će nakon pripadne turneje Peter napustiti Genesis, što se  i ostvarilo. Ipak, taj je odlazak bio najbezbolnije moguće rješenje. Gabriel se okrenuo radu na svojim samostalnim projektima, dok su preostali članovi (Mike Rutherford, Steve Hackett, Phil Collins i Tony Banks) nastavili pod istim imenom.

Lamia! Lamia!

Što to izdvaja ovaj album iz niske ionako  bezgrešnih prethodnih ostvarenja, odnosno zbog čega danas The Lamb Lies Down on Broadway uživa kultni status ne samo kod fanova Genesisa, već općenito kod poznavatelja kvalitetne glazbe?

U prvom je redu riječ o tematskom, konceptualnom albumu glazbeno dograđenom oko okvirne priče Petera Gabriela. Radnja je, kao i kod svih velikih ostvarenja takve vrste donekle jednostavna – sjetite se primjerice Tommyja ili The Walla, no dodatnu joj snagu daje Gabrielova simbolička igra riječi, značenja, slika i pojmova.

3_Genesis-Rael-the-Lamb_copertina-interna-di-The-Lamb-Lies-Down-on-Broadway-1974Nominalno, album govori o mladom njujorškom Portorikancu Raelu (pazite na detalj: Rael → GabRiel) koji u potrazi za nestalim bratom Johnom zalazi u fantazmagoričan svijet velegradskog podzemlja. Ubačen u ambijent odvodnih kanala, skrivenih hodnika, podzemnih rijeka, napuštenih tunela podzemne željeznice, Rael će sresti ne samo otpadnike površinskog svijeta, već i brojna nezamisliva bića koja u potpunosti pripadaju podzemlju. Potraga za Johnom vremenom postaje sve manje bitna, jer John, kako se da naslutiti i nije realni dječak, već ona druga, komplementarna strana Raelove svijesti. Nećemo Vam otkriti sve tajne ovog albuma, pošto će u tom slučaju predstojeće preslušavanje izgubiti svaku draž! Još jednom, riječ je o slojevitom i znakovitom djelu, a mogu biti spomenute tek Gabrielove transformacije tijekom koncerta/predstave, gdje dotični prolazi kroz uloge Raela (odjeven u običnu crnu kožnu jaknu), falusoidnog Slippermana, mjehurastog stvorenja ‘It’, dok se na bini redaju metamorfi poput natprirodnog ‘liječnika’ ili Lamije okružene zmijama, pomični kartonski zidovi i građevine, hodnici, eksplozije… Nažalost, radio zanemaruje vizualnu komponentu!

A spominjući upravo nju, nije zanemariv i podatak da je Peter Gabriel u suradnji s redateljem Williamom Friedkinom razmišljao o pretakanju ove radnje u filmsku formu, što se nažalost (ili možda srećom) nikad nije realiziralo!

 

Prvi dio:

The Lamb Lies Down On Broadway
Fly On A Windshield
Broadway Melody Of 1974.
Cuckoo Cocoon
In The Cage
The Grand Parade Of Lifeless Packaging
Back In N.Y.C.
Hairless Heart
Counting Out Time
Carpet Crawl
The Chamber Of 32 Doors

 

Drugi dio:

Lillywhite Lilith
The Waiting Room
Anyway
Here Comes The Supernatural Anaesthetist
The Lamia
The Silent Sorrow In Empty Boats
The Colony Of Slippermen:
       a) The Arrival
       b) A Visit To The Doktor
       c) Raven
Ravine
The Light Dies Down The Broadway
Riding The Scree
In The Rapids
”it”

Peter Gabriel u mjehurastoj maski stvorenja znanog kao 'it'. Peter Gabriel u mjehurastoj maski stvorenja znanog kao ‘it’.

 

b)       Tim Hardin – Ostavština za budućnost i ‘covering’

Individua koja se krije iza imena Charles Timothy Hardin je zasigurno jedan od najpodcjenjenijih američkih kantautora, što je u priličnom nesrazmjeru s utjecajem kojeg je isti ostavio kako na suvremenike, tako i na nadolazeće generacije. Iako je za njega čuo tek mali broj ljudi, većini su poznate njegove skladbe formi obrada drugih izvođača – štoviše, neke od njih su postale, moglo bi se kazati, internacionalno poznate (ako već ne hitovi!).

Tim Hardin, 1967. Tim Hardin, 1967.

Tim Hardin je rođen 23. prosinca 1941. u gradu Eugene, savezna država Oregon, gdje završava osnovnu i srednju školu. S nepunih osamnaest godina se prijavljuje u marince, te neko vrijeme provodi u Vijetnamu, gdje će se susresti s ‘prijateljem’ koji će ga vjerno pratiti preostalih dvadesetak godina kratkog života, te mu na koncu doći glave – heroinom.

Godine 1961. se vraća u Sjedinjene Države, te nastanjuje u New Yorku, koji je u tom razdoblju uz Chicago, Memphis i Los Angeles predstavljao jedno od američkih glazbenih središta. Istina, njegova je namjera bila upisati njujoršku Američku akademiju dramskih umjetnosti, no pozornost mu je privukla boemska scena Greenwich Villagea, koja je upravo tih godna iznjedrila buduće zvijezde poput Joan Baez, John Sebastian, Karen Dalton, a uskoro će se tu pojaviti i ‘izgnanik iz Minnesote’, Robert Zimmermann, koji će ubrzo postati planetarno poznat pod pseudonimom Bob Dylan.

Iako fasciniran viđenim i doživljenim, Tim se još ne odlučuje na neke krupnije korake. Tih će godina nastaviti mijenjati boravišta, živeći neko vrijeme u Los Angelesu, te u Bostonu gdje 1964. i potpisuje svoj prvi ugovor s kompanijom Columbia Records. Zdušno radi na pisanju pjesama, uglavnom mračnih balada o samoći, propalim ljubavima, te, naravno, svojem životnom prijatelju heroinu. Te skladbe u glazbenom smislu variraju od jazz i blues balada, preko klasičnog folka i stiliziranog (dakle ne honky-tonk) countryja, pa sve do izričaja bliskog kantautorima poput Nicka Drakea ili Tima Buckleyja. Ovo je vrijedno imati na umu kada se razglaba o ‘izvornosti’ stila te dvojice!

Prva četiri albuma Tima Hardina Prva četiri albuma Tima Hardina

Prva dva Timova albuma izlaze u relativno kratkom razmaku od godinu dana, i nose minimalističke nazive Hardin 1 (1966.), odnosno Hardin 2 (1967.). Moglo bi se kazati da je njegova zvijezda odmah bljensula, pošto se na tim ostvarenjima nalaze neki od njegovih najvećih hitova koji su odmah privukli pažnju – ako već se šire publike, onda definitivno kolega glazbenika. ‘Jedinica’ tako donosi skladbe Don’t Make Promises, Reason to Believe, te How Can We Hang On to a Dream?, a ‘Dvojka’ primjerice Black Sheep Boy, If I were a Carpenter, Tribute to Hank Williams i druge.

Albumi koji slijede ne gube na kvaliteti, mada Hardin češće uvrštava već postojeće skladbe drugih autora, uglavnom starih blues majstora. No, proces ‘obrađivanja tuđih skladbi’ već tada postaje obostran, pošto će kasnih šezdesetih njegove pjesme na svoj način realizirati Scott Walker (Black Sheep Boy), The Nice (Hang on to a Dream), pa i Johnny Cash (If I Were a Carpenter).

Nažalost, heroinska je ovisnost počela djelovati kao kočnica u Timovu stvaralaštvu, tako da s ciljem oslobađanja od utjecaja ‘zlog prijatelja’ često putuje i mijenja boravišta, uglavnom na relaciji USA – Velika Britanija (u ovoj je potonjoj ranih sedamdesetih imao doslovice kultni status, koji je znatno premašivao njegov ugled u rodnoj Americi). Čak je razmišljao da, slično svojem prijatelju i štovatelju Scottu Walkeru zauvijek napusti Sjedinjene Države, te se skrasi na Britanskom otočju, no zbog vlastitog nemirnog duha i urođene nesigurnosti to nikad nije ostvario.

Potpadajući sve više pod pogubni utjecaj opijata, Tim Hardin polako gubi entuzijazam i kreativni nagon, mada nikad u potpunosti ne odustaje od skladanja i koncertiranja. U takvoj, nestabilnoj i nedorečenoj ga fazi zatječe i smrt – umro je 29. prosinca 1980. od posljedica konzumiranja pretjerane doze heroina. Šest dana ranije je proslavio svoj tridesetideveti rođendan.

Rekosmo da je Tim Hardin kao izvorni autor brojnih vanvremenskih skladbi uglavnom zaboravljen, no te iste pjesme u izvedbama drugih autora nastavljaju svoj vječni život. Prethodno su spomenuti The Nice, Johnny Cash i Scott Walker, no to je tek sitni uzorak!

Jednu subliminalnu Black Sheep Boy vremenom snimaju i Paul Weller (The Jam), te u novije vrijeme i američki alternativni country sastav The Okkervil River. You’ve got a Reputation će se pojaviti kao dodatak na proširenom izdanju albuma The Sweetheart of the Rodeo The Byrdsa, a Gram Parsons će je iznova snimiti s Flying Burrito Brothersima te izvoditi tijekom svoje kratkotrajne ali zvjezdane samostalne karijere. Što se tiče dvije Timove vjerojatno najpoznatije skladbe, Reason to Believe i If I Were a Carpenter, broj obrada je znatno veći – prvu će, između ostalih, preraditi Rod Stewart, Cher, Billy Bragg, Marianne Faithful i drugi, a potonju Doc Watson, Small Faces, Bob Seger, Ramblin’ Jack Elliott, kao i naše gore listovi, Crveni Koralji (kao Kad bio bio drvosječa) te enigmatični Branimir Štulić koji ju je za tu priliku prekrstio u If I Were a Barbarian. Također, Mark Lanegan potpisuje izvrstan cover Hardinove Shiloh Town!

There is something very disarming about how simple those songs are. A Tim Hardin song never outstays its welcome – it’s very short and pretty: one verse, one chorus, second verse, the song is over and he’s out of there. It’s like a tiny, perfectly cut gem.  Black Sheep Boy – a beautifully opaque song about family and drug addiction – says all it has to say in under two minutes.

/Will Sheff, Okkervil River/

Pomalo apsurdno, dragocjeni opus ovog velikana je javnosti manje više poznat kroz obrade, covere, a bitno manje u izvornom obliku, što na koncu i ne mora biti nešto negativno. Jer, unatoč svemu, ime Tima Hardina još uvijek živi.

U ovom dijelu emisije eXit ćemo pokušati suočiti zvuk njegovih izvornih skladbi s naknadno nastalim obradama, jer je, uzevši u obzir sve navedeno to jedini ispravni pristup.

Datum emitiranja emisije također nosi određenu simboliku – smješten je u onih šest dana prosinca, između datuma njegova rođenja (23.) i smrti (29.).

Na samom kraju, još jedan detalj koji se odnosi na Timovo obiteljsko naslijeđe. Kako sam tvrdi, izravni je potomak Johna Wesleyja Hardina, jednog od onih ikoničkih likova starog američkog zapada. John Wesley je tijekom života navodno ubio 42 ljudi, imao nekoliko okršaja sa ‘Wild Bob’ Hickokom, osuđen na 25 godina zatvor od kojih je 16 odležao u čuvenom zatvoru Huntsville, Texas (pušten je na slobodu 1894.), da bi ga iduće godine u saloonu Acme u El Pasu ubio šerif John Selman. Istinitost ovih navoda je upitna, pošto nema drugih dokaza osim Timovih riječi, koje više ne može potvrditi. Možda iz tih, ili pak nekih vlastitih razloga, Bob Dylan svoj album iz 1966. naslovljava imenom John Wesley Harding (obratite pažnju na ‘g’!), a poznato je kako je dotični naknadno izjavio kako, uz Townesa Van Zandta i Ramblin’ Jacka Elliotta iznimno cijeni opus Tima Hardina. Ono što ne ide u prilog tezi o Timovoj zasluzi kod imenovanja Dylanovog albima njegovim ‘porodičnim pretkom’ leži u samoj kronologiji – u vrijeme objave John Wesley Hardinga, Tim je još bio relativno nepoznat kantautor koji je upravo objavio svoj prvi album.

Tko zna, možda je čak i vječno skeptični Dylan tada naslutio veličinu i potencijal koji se krije u Timu Hardinu?

 

Tim Hardin (23.12.1941. - 29.12.1980.) Tim Hardin (23.12.1941. – 29.12.1980.)

 

 

autor: Vjeran Stojanac, 26/12/2013

, , , , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

In Memoriam: Ian Curtis (18.05.1980.-18.05.2010.)

18/05/2010.

Kažu da je Morbus Sacer „sveta bolest“. Čak je to Hamurabi tvrdio u svjem zakoniku. On, kao i mnogi drugi u razdobljima koja će uslijediti, simptome naglog gubitka svijesti popraćene …

Gaslight Anthem – Handwritten (2012) / Boys Next Door & The Birthday Party

28/07/2012.

U večerašnjoj emisiji – presjek najnovijeg albuma Gaslight Anthemsa, samozvanih rock spasitelja iz New Jerseyja, te osvrt na koncertnu aktivnost sastava The Birthday Party i Boys Next Door!

Verschwende deine Jugend: Punk und Neue Welle in Deutschland (1977. – 1983.)

20:00–22:20 Subota 20.1.2018.

Vodič kroz njemačku punk i novovalnu scenu, stvoren na temeljima knjige ‘Verschwende deine Jugend’ Jürgena Teipela i istoimenog filma Benjamina Quabecka. (post)punk’s not dead! Deutschland über alles!

16 Horsepower – Stockholm 1997. / Tuxedomoon – St. Petersburg 2000.

11/12/2014.

Večerašnje će izdanje emisije eXit možda naići na nešto manje brojnu slušateljsku publiku – uredništvo se nada da će se većina vas, barem lokalaca priključiti rođendanskom slavlju radija KLFM – no to nipošto ne znači da će zaboraviti one koji zbog udaljenosti i drugih razloga neće moći prisustvovati tom događaju. Za takve slijedi poklon u vidu dva odlična koncertna albuma; piratskog zapisa nastupa 16 Horsepowera u Stockholmu 1997., te službenog ‘Live in St. Petersburg’ Tuxedomoona (snimka iz 2000., objavljen 2002.).

Tjedna rotacija

Arhiva

KNXWLEDGE / 1988

STEREOLAB / Cobra and Phases Group Play Voltage in the Milky Night (1999)

DIRTY PROJECTORS / Overlord

CARIBOU / Rough Trade Mixtape 2020

Erykah Badu – Live (1997.)

Mayales – svima želim Raj za sve (Aquarius records 1999.)