Laibach – Spectre (Mute Records, 2014.)

– – .

Novi album Laibacha nije tek blijedi bljesak bolje prošlosti, već jako dobro ostvarenje koje je sačuvalo radikalnost i provokativnost zlatne ere projekta (konkretno se misli na osamdesete). No, umjesto po totalitarnoj Jugoslaviji osuđenoj na rasap, jedinke skrivene iza Laibach kolektiva sada s puno viših pozicija udaraju po mjestima globalnih nepravdi, bilo da je riječ o gušenju ‘Occupy’ pokušaja, ili pak oduzimanja prava slobodnog izričaja jednom Assangeu ili Snowdenu. U glazbenom smislu vas čekaju brojna iznenađenja, a potpisnik recenzije može potvrditi da po prvom slušanju bar četiri skladbe aludiraju na poziciju hita: ‘We are Millions and Millions are One’, ‘The Whistleblowers’, ‘Eurovision’, pa i subliminalni ‘Koran’ kao svjetlo nade na kraju tunela!

 

Sablast se konačno materijalizirala!

Laibach-SpectreUpravo tako, Spectre (riječ koja se može prevesti kao prikaza, utvara ili sablast), naziv je novog albuma Laibacha, na čije nezahvalno svođenje pod određeni redoslijed bolje i ne pomišljati. Naime, posljednji ‘studijski’ (u punom smislu te riječi) album kultne institucije je bio Volk iz 2006., parodija/travestija na himne nekih bitnijih realnih zemalja, ali i nekih fiktivnih, primjerice NSK – države u vremenu, ili Slovanie (ne brkati s Slovenijom!), ulogu čije je himne preuzela ona zaboravljena bivše nam države – naravno, u Laibachovskom ruhu.

No, između Volka i Spectrea stoji još barem pet zvučnih izdanja potpisanih imenom Laibach: Laibachkunstderfugue iz 2008., soundtrack filma Iron Sky iz 2011., zbirka studijskih i live snimki nastalih na području Jugoslavije i Europe ranih osamdesetih, Gesamtkunstwerk 81 – 86; zatim koncertni zapis Monumental Retro-Avant-Garde – Live at London Tate Modern 14 April 2012, te kompilacija An Introduction to … Laibach objavljena iste godine. Razlog ovakvo šarenilu jest obrazac po kojemu kolektiv Laibach djeluje već dugi niz godina, moglo bi se slobodno reći kroz određene radne jedinice koje bi opet bilo preambiciozno i na koncu sasvim pogrešno nazvati frakcijama. Ukoliko Vas zanimaju detalji oko organizacije i djelovanja Laibacha, odnosno Laibachkunsta, obratite pažnju na izvrstan četverodjelni tekst objavljivan na ovom portalu tijekom radijskog serijala pri emisiji eXit koncem 2012. (priloženi su linkovi na prvi, drugi, treći i četvrti dio, dakle na kompletan tekst). Bilo kako bilo, javno lice, odnosno javna prezentirajuća postava Laibacha već dugo ne djeluje po onom četvornom načelu Eber – Saliger – Keller – Dachauer. Nova su vremena očito donijela i nova pravila kojima je cilj pogodovanje tržištu a ne istraživanje granica umjetničkog izričaja u totalitarnom okruženju.

Spectre_16_small_artikelbild_vorschau

Novovjeko ‘javno lice Laibacha’. Prepoznajemo Novaka, Jamnika, Vollmaiera, Minu Špiler, te poprilično bucmastog Frasa!

Vratimo se dakle natrag u 2014. Unatoč primjetnim odstupanjima, Spectre je ipak punokrvni album Laibacha, prigodno prilagođen duhu vremena i aktualnim problemima.

Od brojnih skladbi koje su uglavnom predodređene da postanu hitovi, koliko to god u slučaju Laibacha zvučalo kao oksimoron, možemo izdvojiti uvodnu The Whistleblowers, koja, kako se navodi na službenoj stranici sastava, aludira na heroje novog doba, odnosno, njihovim riječima, ‘digitalne Prometeje slobode’ kao što su Chelsea Manning, Edward Snowden ili Julian Assange. Koliko su Laibachovci pripremali teren za događaje poput Arapskog proljeća, raznih Occupyja ili recentnog zbacivanja nenarodne vlasti u Ukrajini (trenutka koji se samom providnošću saršeno uklopio u termin objavljivanja Spectrea), ostavljamo Vama na razglabanje, no danas svoje ideje (ne ideologiju kao nekad, ukoliko je uopće bila riječ o ideologiji – još jedna tema koja zahtjeva višesatnu diksusiju) iznose bez nekoć neizbježnih maski u vidu vizualnih elemenata (ikonografija, uniforme) ili pak onih zvučnih (vojni marševi, industrijski zvuk i sl.)

Izražen se potencijal krije i u skladbama Eurovision, Americana, No History, We are Millions ans Millions are One, te zaključnoj Koran, eteričnoj klavirskoj baladi koja kao da u svojim njedrima krije obećanje nekog boljeg svijeta.

Zanimljivo je da pored klasičnog CD izdanja s deset snimki Laibach najavljuje i verziju s dodatnim skladbama, već znanim pojedincima koji su imali dovoljno hrabrosti i ukusa, te zadnjih godinu-dvije posjetili neki od njihovih koncerata, a bilo ih je u relativnoj blizini, konnkretno u Ljubljani, mada u vremenu globalizacije, kada Laibach prihvaća dodijeljenu mu ulogu igrača na višim, bjelosvjetskim razinama to više i nije čest običaj (naš će se mali i ponosni narod ipak u navedeno moći uvjeriti devetog svibnja, na Dan pobjede nad fašizmom u zagrebačkoj Tvornici)! To su primjerice obrade Gainsbourgove Love on the Beat i blues standarda See that My Grave is kept Clean, te skladbe Just Say No! i Parade.

Spekuliralo se o mogućnosti uvrštavanja i Warme Lederhaut (riječ je o verziji pjesme Warm Leatherette izvorno u izvedbi Normala, odnosno Daniela Millera), kao i  da se u tom bonus sklopu nađe i Ballad of the Thin Man Boba Dylana, često uživo izvođena na recentnim nstupima (primjerice onom londonskom u Tate Modernu, 12. travnja 2012.), no te su solucije otpale, barem što se tiče bonus CD izdanja. Dodatna su iznenađenja moguća na eventualnom vinilu!

1531807_10151780878341765_1865139324_n

Dobrodošli u najmnogoljudniju državu na svijetu, Kinu!

Još se jedan kuriozitet odnosi na izložbu Laibachkunsta koja je već otvorena u sklopu najave koncerta koji će 22. ožujka biti održan u Hong Kongu. Sada već tržištu usmjeren Laibach izlaže u također tržišno usmjerenoj, no još uvijek nominalno komunističkoj i totalitarnoj Kini, a u sklopu koncerta je predviđeno i prigodno predavanje na honkonškom Sveučilištu! Zaimljivo kako svega par desetljeća može promjeniti globalnu sliku odnosa politike i umjetnosti: zamislite samo nastup Laibacha na teritoriju Kine u vrijeme jedne Nove Akropole (1986.)! Sve u svemu, izazovan potez s predvidivim, ali i dalje provokativnim posljedicama koje će ovog puta puniti stranice kulturne rubrike, a ne crne kronike glasila najmnogoljudnije države na svijetu!

U čitavom će tom koordiniranom kaosu, nadajmo se, braći Kinezima promotivni materijal s Spectrea dobro leći, a sasvim sigurno i ostatku zemalja, odnosno gradova koji su imali sreću da budu uvršteni na pripadnu listu!

06/03/2014 Luzern Schüür CH
07/03/2014 Weinheim Cafe Central DE
08/03/2014 Paris Trabendo FR
10/03/2014 Leuven Het Depot BE
12/03/2014 London Koko UK
13/03/2014 Amsterdam Melkweg NL
14/03/2014 Köln Stollwerk DE
15/03/2014 Schorndorf Manufaktur DE
16/03/2014 München Technikum DE
22/03/2014 Hong Kong The Vine Centre CN
04/04/2014 Frankfurt am Main Mousonturm DE
05/04/2014 Dresden Reithalle DE
07/04/2014 Berlin Volksbühne DE
08/04/2014 Hamburg Uebel & Gefährlich DE
10/04/2014 Malmö Babel SE
12/04/2014 Poznań C.K. Zamek PL
13/04/2014 Gdansk B90 PL
15/04/2014 Wien Arena AT
16/04/2014 Budapest A38 HU
18/04/2014 Prague Archa Theatre CZ
09/05/2014 Zagreb Tvornica kulture HR
16/05/2014 Ljubljana Križanke SI

Braćo Hrvati, nudi nam se jedinstvena prilika da Dan pobjede nad fašizmom dostojno proslavimo u zagrebačkoj Tvornici kulture, objektu koji je nekoć nosio ime Radnički Dom ‘Đuro Salaj’!

A do tog trenutka koji i nije toliko daleko otvorite svoje duše konceptu jednog Spectrea, albuma koji, kako mnogi kažu, predstavlja radikalni zaokret u djelovanju Laibacha. No, uostalom, to je rečeno za većinu njihovih uradaka, i uvijek se ispostavilo kako su kazivanja bila točna.

Osobina velikih jest prepoznati trenutak, i svoju ulogu u njemu, a po tom pitanju Laibach nikad nije zakazao!

 Laibach: Spectre (Mute Records, 2014.):

01 The Whistleblowers
02 No History
03 Eat Liver!
04 Americana
05 We Are Millions And Millions Are One
06 Eurovision
07 Walk With Me
08 Bossanova
09 Resistance Is Futile
10 Koran
—————
11 Parade
12 Love on the Beat
13 Just Say No!
14 See that My Grave is keept Clean

 

Vjeran Stojanac

 

03/03/2014

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , ,