Što je Laibach, odnosno Laibach Kunst? Čemu neizbježna pompa koja u pravilu prati njihove nastupe, izložbe i ostale prezentacije u javnosti? Je li riječ o glasnicima zla, vještim manipulatorima, pobornicima totalitarizma ili tek umjetnički nastrojenim pojedincima koji su znali prepoznati prave trenutke za afirmiranje vlastite sklonosti glazbenom i vizualnom izričaju, uz neizbježnu dozu enigmatičnosti i provokativnosti? Kakva je dakle pozadina njihove već četiri desetljeća dugačke misije?
Splitski nastup Laibacha u okviru IKS Festivala je pokazao je neke bitne stvari – kako karijera tog enigmatičnog kolektiva koji bi prije bio (i ostao) iskrivljeno zrcalo popularne kulture nego li tipičan pop/rock sastav niti izdaleka nije zaključena, te da Laibach i dalje vješto koristi oruđa provokacije, parodije i travestije udarajući u bolna mjesta zapadne kulture koja unatoč prividu umjetničkih sloboda često pleše pod diktatom autoriteta. No, od svega je bitniji neočekivano brojan i euforičan odziv lokalne publike koji budi nadu i poručuje kako nije sve još izgubljeno!
Skorašnji splitski nastup Laibacha u okviru IKS Festivala je dobra prilika da se jednom kronološkom retrospektivom podsjetimo na korijene, začetke, te karijeru tog enigmatičnog kolektiva koji bi prije bio (i ostao) iskrivljeno zrcalo popularne kulture nego li tipičan pop/rock sastav, i koji, vješto koristeći oruđa provokacije, parodije i travestije već više od tri desetljeća udara u bolna mjesta zapadne kulture koja unatoč prividu umjetničkih sloboda često pleše pod diktatom autoriteta!
Novi album Laibacha nije tek blijedi bljesak bolje prošlosti, već jako dobro ostvarenje koje je sačuvalo radikalnost i provokativnost zlatne ere projekta (konkretno se misli na osamdesete). No, umjesto po totalitarnoj Jugoslaviji osuđenoj na rasap, jedinke skrivene iza Laibach kolektiva sada s puno viših pozicija udaraju po mjestima globalnih nepravdi, bilo da je riječ o gušenju ‘Occupy’ pokušaja, ili pak oduzimanja prava slobodnog izričaja jednom Assangeu ili Snowdenu. U glazbenom smislu vas čekaju brojna iznenađenja, a potpisnik recenzije može potvrditi da po prvom slušanju bar četiri skladbe aludiraju na poziciju hita: ‘We are Millions and Millions are One’, ‘The Whistleblowers’, ‘Eurovision’, pa i subliminalni ‘Koran’ kao svjetlo nade na kraju tunela!
