RADIOHEAD / Spectre
Kad pod borom dobiješ ovakvo iznenađenje, ne puštaš ga iz ruku i čini ti snošljivim svu ovu blagdansku kakofoniju zvončića, petardi i urlika čestitara.
Spectre
Laibach, HNK Split
Splitski nastup Laibacha u okviru IKS Festivala je pokazao je neke bitne stvari – kako karijera tog enigmatičnog kolektiva koji bi prije bio (i ostao) iskrivljeno zrcalo popularne kulture nego li tipičan pop/rock sastav niti izdaleka nije zaključena, te da Laibach i dalje vješto koristi oruđa provokacije, parodije i travestije udarajući u bolna mjesta zapadne kulture koja unatoč prividu umjetničkih sloboda često pleše pod diktatom autoriteta. No, od svega je bitniji neočekivano brojan i euforičan odziv lokalne publike koji budi nadu i poručuje kako nije sve još izgubljeno!
Laibach – Spectre (Mute Records, 2014.)
Novi album Laibacha nije tek blijedi bljesak bolje prošlosti, već jako dobro ostvarenje koje je sačuvalo radikalnost i provokativnost zlatne ere projekta (konkretno se misli na osamdesete). No, umjesto po totalitarnoj Jugoslaviji osuđenoj na rasap, jedinke skrivene iza Laibach kolektiva sada s puno viših pozicija udaraju po mjestima globalnih nepravdi, bilo da je riječ o gušenju ‘Occupy’ pokušaja, ili pak oduzimanja prava slobodnog izričaja jednom Assangeu ili Snowdenu. U glazbenom smislu vas čekaju brojna iznenađenja, a potpisnik recenzije može potvrditi da po prvom slušanju bar četiri skladbe aludiraju na poziciju hita: ‘We are Millions and Millions are One’, ‘The Whistleblowers’, ‘Eurovision’, pa i subliminalni ‘Koran’ kao svjetlo nade na kraju tunela!
