ALGIERS / s/t (Matador)

I taman kad smo se pitali što je s ispravnom borbenom glazbom, gdje je taj divlji pankerski duh 21. stoljeća, dokle će glazba šutjeti ili samo šaputati o svim “škvarama” sistema, religije i rasne podijeljenosti koje drže u strahu i strepnji globalnu populaciju, dogodi se Algiers. Album, bend, stanje svijesti. Članovi benda korijenski vezani za američki jug a poslijediplomski razasuti u London i New York, stvaraju debi album razmjenom traka i ideja u digitalnom obliku, prekooceanski i ne gube time ni trun te spiritualne mantre delte Missippija.

Nativni ritmovi rukama i nogama, grleni gospel, gitarski feedbackovi i riffovi kao neki The Death post punk alter ego ili Birthday Party na velikim količinama lišća koke, minimalne ritmičke intervencije ala Suicide. Sve to su Franklin James Fisher, Ryan Mahan i Lee Tesche posložili u jako upečatljivu i smislenu cjelinu koja bi, svakome ko se smatra ideološki, religiozno ili politički slobodnim, trebala ubrizgati dodtnu dozu vjere u promjene i snage za borbu protiv svih civilizacijskih zala u kojima se čitava ljudska rasa nalazi.
Algiers prizivaju te duhove slobode svakim komadom ovog albuma i jednako slobodno se referiraju na pilone svjetske pop kulture od europskog industriala do crnih pantera. Ovakav komad glazbe rijetko možete ćuti ovako integralno kroz neki javni medij. Zato, budite pažljivi. I svakako bacite oko na linkani Algiers tumblr. Jako sadržajno i ispravno referirano.

1 REMAINS
2 CLAUDETTE
3 AND WHEN YOU FALL
4 BLOOD
5 OLD GIRL
6 IRONY. UTILITY. PRETEXT.
7 BUT SHE WAS NOT FLYING
8 BLACK EUNUCH
9 GAMES
10 IN PARALLAX
11 UNTITLED