
QUEENS OF THE STONE AGE / … Like Clockwork
Josh Homme kao ultimativni čuvar tog grunge grala uz pomoć svojih vitezova tame oplemenjuje ovu diskografsku 2013 sa jednom poštenom, kako bi rekli kolege sa jednog minulog radija, rock bloketom.
Tame Impala s novim materijal zvuči baš onoliko drugačije koliko je potrebno da se ne ponavljaju a opet dovoljno prepoznatljivo i svoje da možemo reći kako je to baš taj bend..odnosno čovjek. Kevin Parker aka Tame Impala. Na kraju krajeva, albume tjedna biramo po kriteriju kvalitete ali i nekih osobnih preferenci glazbenog uredništva. A i ljeto je doba kad je glazbena produkcija na minimumu s izdanjima i kad se čeka rujan kao finalno doba ove glazbene godine.

Nakon trećeg studijskog albuma, potpuno je jasno da je Kevin Parker u stvari Tame Impala. Potpuno kontrolirajući čitav proces nastanka glazbe i svega ostalog što na kraju daje cjelovito glazbeno izdanje kao što “Currents”, Parker šara po utabanim Tame Impala stazama i ostavlja dosta upitnika nad glavama svima koji su ovaj bend zavoljeli u vrijeme mega popularnih “Innerspeaker” i “Lonerism”. Sve manje psihodeličnih gitara a sve više jahtaškog disko zvuka kojeg se ne bi odrekli ni Bee Gees. Kad dolaziš s Australije, i kad gledaš na ostatak glazbene planete iz te perspektive, zasigurno se i slobodnije odnosiš prema nekim postulatima koje si sam i postavio.
Tame Impala s novim materijal zvuči baš onoliko drugačije koliko je potrebno da se ne ponavljaju a opet dovoljno prepoznatljivo i svoje da možemo reći kako je to baš taj bend..odnosno čovjek. Kevin Parker aka Tame Impala. Na kraju krajeva, albume tjedna biramo po kriteriju kvalitete ali i nekih osobnih preferenci glazbenog uredništva. A i ljeto je doba kad je glazbena produkcija na minimumu s izdanjima i kad se čeka rujan kao finalno doba ove glazbene godine.
autor: el5egundo, 14/07/2015
Arhiva

Josh Homme kao ultimativni čuvar tog grunge grala uz pomoć svojih vitezova tame oplemenjuje ovu diskografsku 2013 sa jednom poštenom, kako bi rekli kolege sa jednog minulog radija, rock bloketom.

Mike Hadreas je sa svojim pratećim bendom napravio još jedan jako lijepi album. Slušamo ga zajedno ove srijede i subote.

Za jednog ovakvog autora nevjerojatan podatak. Ovo je prva Tweedejeva kolekcija solo songova i možemo je sigurno smatrati njegovom pravom i iskrenom osobnom štorijom.
Ovaj album zbunjuje i to ne toliko u melodijskom smislu koliko u izvedbenom i aranžerskom pristupu. Nepobitno je da je obnovljena suradnja Sheehyja i Valda prizvala nikad posve upokojenu sablast Dream City Film Cluba, mada sveukupni doživljaj više i nije toliko temeljen na onom neizbježnom gitarskom štihu. Naprotiv, ovim uratkom dominira sintetički zuvk klavijatura, a ono što mu daje dodatnu notu kataklizmiče neizbježnosti s jedne, te halucinatorne snovidnosti s druge strane jest strogo restriktirani ritam koji se javlja u povremenim naletima, ne kao nositelj čitave konstrukcije već više kao dobro došao priloženi efekt. Spomenemo li još jednom pridjev ‘apokaliptičko’, te neumitnu distopiju koju Sheehy i Vald zdušno naglašavaju na službenom web sjedištu projekta, ukupni se dojam lagano zaokružuje.
playlist