
SKOJ-evkama do jubileja
Krajem ove i prvom polovinom naredne godine obilježavaju se 75-godišnjice oslobođenja od fašizma. Ovaj veliki jubilej prati još jedan jubilej,…
Njihov prostor može biti samo logor. A može biti i književnost. “Fibonačijev niz”, Jasne Dimitrijević to svakako jeste. To nije logor. Naprotiv. Ove priče imaju humanu crtu, a na nama koji ih čitamo je da ih prihvatimo, razumemo. Nikako da te junake osuđujemo jer oni su i “mi”. “Mi”, koji god to “mi” bili ne želimo taj identitet koji nam se nameće, a živimo ga kao marginalci. Hoćemo li čitav život tako provesti? E, tu je taj katarktički potencijal ovih priča.
“Priča se ne događa u samom narativu, ona se dešava u nama, te je stoga identifikacijski proces kudikamo intenzivniji. Tekstovi Jasne Dimitrijević pred nas postavljaju izazov razrešenja, zahtevaju od nas unutrašnje dopisivanje, na taj način ostvarujući svoj puni katarktički potencijal.” Na ovaj način, u kratkim crtama, su urednici knjige “Fibonačijev niz”, Vladimir Arsenić i Dunja Ilić pokušali objasniti šta je zajedničko u osam kratkih priča u zbirci Jasne Dimitrijević.
A da bi ostvarili taj katarktički potencijal moramo im pristupiti sa dužnom pažnjom, sa pažnjom prema onima koji su nam tu, pred očima, a opet ih ignorišemo – žene bez partnera, dece ili plana, kepeci, terminalno bolesni, prostitutke, tinderaši, homoseksualci, profesori i taksisti. Svi su oni deo naših svakidašnjih života kroz koje su najčešće samo puki prolaznici. Ne skreću pažnju na sebe, ili ako skreću, tu pažnju dobiju od onih kojima su smetnja.
Stoga smo u KUPEK-u # 227 ugostili Jasnu Dimitrijević kako bi pojasnili odakle oni u njenim pričama, odakle oni u našim životima i šta sa njima raditi? Kako im pristupiti, kako se ne lišavati emocija iako nam društvo konstantno nameće potrebu za beskompromisnošću, za surovom borbom za preživljavanjem u kojem oni labilniji nemaju svoj prostor. Njihov prostor može biti samo logor. A može biti i književnost. “Fibonačijev niz”, Jasne Dimitrijević to svakako jeste. To nije logor. Naprotiv. Ove priče imaju humanu crtu, a na nama koji ih čitamo je da ih prihvatimo, razumemo. Nikako da te junake osuđujemo jer oni su i “mi”. “Mi”, koji god to “mi” bili ne želimo taj identitet koji nam se nameće, a živimo ga kao marginalci. Hoćemo li čitav život tako provesti? E, tu je taj katarktički potencijal ovih priča.
Poslušajte, stoga, ovo 227. KUPEK izdanje i Jasnu Dimitrijević, a recimo da ova katarza počinje i sa poklonom. Ako se javite na: thekupek@gmail.com možete i dobiti koji primerak “Fibonačijevog niza”.
KUPEK # 227 možete slušati i ovog ponedeljka od 23 h. Za sve ostalo čekamo vas na našem mixcloud kanalu.
autor: dejan kozul, 11/02/2019
Arhiva
Krajem ove i prvom polovinom naredne godine obilježavaju se 75-godišnjice oslobođenja od fašizma. Ovaj veliki jubilej prati još jedan jubilej,…
Skoro godinu dana je prošlo od agresije Rusije na Ukrajinu. Refleksije rata vidljive su svuda, posebno u vidu izbjeglica. Beograd…
Večeras sam Rom, Ciganče malo sa ulice. Željno znanja, željno života. I sutra ću to biti. I prekosutra. Prosiću pred…
Tridesetih godina prošlog stoljeća Rudolf Bićanić obilazio je različita mjesta u Hrvatskoj i BiH i bilježio razgovore s lokalnim stanovnicima….
playlist