KLFM

Toni Starešinić – Koncertna promocija albuma Eksterminator ’81

Eksterminator ’81 novi je projekt Tonija Starešinića. Klavijaturist i orguljaš Starešinić, koji se ujedno služi zvučnim efektima i elektronikom, ostvario ga je u suradnji s trubačem Andrejom Jakušem – koji u svoje izvedbe uključuje vokalne i gitarske procesore te gitarske efekte – i bubnjarom Jankom Novoselićem.

Ulaznice su dostupne na poveznici.

Janko Novoselić

Ova trojica glazbenika surađuju više od petnaest godina te su u različitim kombinacijama održali mnoštvo koncerata, što se itekako osjeti u njihovim izvedbama. Tijekom nastupa međusobno se osluškuju, komuniciraju te reagiraju na ono što se događa u trenutku, čime se nadahnjuju i stapaju u zajedničkim improvizacijama. U svojim interpretacijama taj trojac objedinjuje zbilju i maštu, akustiku i elektroniku, tehnologiju i duhovnost. Korištenje raznih klavijatura, loopera i arpeggiatora omogućuje im stvaranje dojma znatno brojnijeg ansambla, stoga zvuče kao da ih je na pozornici mnogo više od trojice. „Tehnologija mi daje i mogućnost spontanoga građenja orkestracija te reagiranja u trenutku”, ističe Starešinić.

Andrej Jakuš

Nosač zvuka „Eksterminator ’81” donosi snimku nastupa održanog 24. svibnja 2025. godine u dvorištu Pogona Jedinstvo, u sklopu festivala „Glazba za ekološki osviještene uši”. Za koncert na spomenutom ekološkom festivalu Starešinić je odabrao repertoar koji je najvećim dijelom blizak Jakušu i Novoseliću, budući da su obojica bili članovi njegovih sastava Chui i/ili Mangroove. Uz naslovnu improvizaciju „Glazba za ekološki osviještene uši feat. plants (collective improvisation)”, program čine tri cjeline: „Survival kit medley”, „Mangroove medley” i „Chui medley”, od kojih svaka objedinjuje po dvije izvedbe. Starešinić je autor većine skladbi, a tek jednu potpisuje zajedno s Jankom Novoselićem i Vojkanom Jocićem.

Početni impuls svake izvedbe temelji se na postojećim aranžmanima prethodno zabilježenima u studijskim inačicama, no u svakoj se novoj interpretaciji glazba iz tog ishodišta otvara u potpuno neočekivanim smjerovima. Upravo je zato svaki njihov koncert drukčiji, poseban i intrigantan. Riječ je o pravom nadzvučnom (supersoničnom) udaru na sva osjetila. To je onaj poticajni, blago uznemirujući podražaj koji će od samoga početka uzdrmati slušatelje, uvući ih u drugi, paralelni realitet, poremetiti ustaljene slušateljske navike te pobuditi drukčije stanje svijesti. To je osebujan ugođaj, maštovita improvizacija i ultimativna sloboda. To je multižanrovska, multimedijska, multikulturalna i multidimenzionalna glazba koja iziskuje pozorno slušanje, otvoren duh te aktivan angažman; glazba koja pobuđuje želju za metafizičkim stapanjem sa zvukom i uranjanjem u beskrajnu pustolovinu.

Toni Starešinić

Glavni akteri ove avanture trojica su istomišljenika, glazbenika bliske estetike koji se organski prožimaju, međusobno se nadopunjuju, podmeću si sviračke „kajle”, ali si i nesebično pomažu u potpunom ostvarenju vlastitoga glazbenog potencijala. Svoje izvedbe razvijaju strpljivo i postupno; nadograđuju ih, raslojavaju te im dodaju nove zvučne slojeve, hipnotizirajući pritom slušatelje – kao u kakvu ritualu – koji potom, nalik na zombije, bauljaju tom vođenom fantazijom. Ne bi li stoga ovakva glazba mogla poslužiti i u terapijske svrhe?

Smiješak na lica publike izmamljuju u onim kratkim trenucima kada citiraju ili tek daju nagovještaj kultnih momenata iz opusa velikana na čijoj se glazbi napajaju; primjerice, onoj Milesa Davisa iz 1970-ih i 1980-ih godina, kao i sastava Soft Machine, referirajući se posebice na njihov album „Softs” iz 1976. godine. Nemoguće je pritom izostaviti asocijacije na elektroničke sonične intervencije sastava Gong – pri čemu Toni preuzima ulogu Shakti Yoni (Gilli Smyth), čiji je vokal svojedobno opisivan sintagmom „space whispers”.

Doista je fascinantno do koje je mjere Toni proučio cjelokupnu povijest popularne (ali i nepopularne) glazbe, a poglavito stvaralaštvo nekonvencionalnih sastava koji su svoja antologijska djela ostvarili i prije njegova rođenja. Tom se segmentu glazbene povijesti posvetio iznimno studiozno: on neprestano istražuje, kolekcionira većini glazbenika nepoznata diskografska izdanja, sluša ih i minuciozno analizira te proučava razvojni put iznimnih kreativaca, nadograđujući vlastiti izričaj na temeljima njihovih zamisli. Na temelju te posvećenosti razvio je vlastitu inventivnost i dodatno obogatio svoju umjetničku domišljatost. Nevjerojatno je kako je taj osebujni retro-prizvuk – retro koji je i danas ispred svoga vremena te koji donosi dubinu shvaćanja glazbe – uspio spojiti s onime što bi lako mogla postati glazba budućnosti. Fascinira i način na koji je elektroničke zvukove iz proteklih dekada preoblikovao i povezao s novim tehnološkim dosezima, stvarajući pritom uzbudljive izvedbe koje neprestano mutiraju i putuju u nepoznate dimenzije. Upravo se zato njegova autorska ostvarenja doimaju toliko raskošnima i inovativnima.

Inovativan je i sâm projekt „Glazba za ekološki osviještene uši”, zasnovan na spontanoj improvizaciji, koji donosi posve interaktivan pristup i dvosmjernu komunikaciju. Riječ je o stvaranju okružja u kojem biljke upijaju glazbu, svojevrsnom je metodom „glazbosinteze” prerađuju posredstvom posebnih senzora (zvukofila) te je naposljetku ispuštaju u eter poput kisika koji slušatelji udišu, odnosno čuju. Biljke su bile spojene putem dvaju senzora: jedan je bio uronjen u supstrat u kojem rastu, dok je drugi, u obliku štipaljke, bio prikačen izravno na njihov list. Elektromagnetske impulse koje su biljke odašiljale mali je uređaj pretvarao u MIDI signal, koji izvođači potom mogu kontrolirati dodjeljujući mu određeni zvuk i tonalitet, prevodeći na taj način floru u ljudima razumljiv jezik. Iako biljke katkad komuniciraju, a katkad ne, na ovom su se koncertu doista „raspjevale”. Na te su biljne melodije glazbenici odgovarali vlastitim sviračkim dionicama, čime je stvorena iznimno zanimljiva interakcija. Korištenjem efekta jeke (delaya) postigli su dojam odašiljanja zvuka u neku sasvim drugu sferu. Uostalom, Tonijeva je glazba već odaslana u svemir te je postala sastavnim dijelom zvučne slike beskraja.

Kao što za određenu glazbu možemo reći da je izrazito filmična te da bi se logično uklopila u estetiku sedme umjetnosti, tako bismo njegovu glazbu na ovom albumu mogli okarakterizirati kao istinski „stripovsku”. Konkretno, nadahnuće je pronašao u kultnom stripu „Eksterminator 17” jednog od najvećih strip-autora današnjice, Enkija Bilala, originalno objavljenome u francuskom znanstvenofantastičnom magazinu „Métal Hurlant” 1979. godine. Cjelokupno je Starešinićevo stvaralaštvo od samoga početka usko vezano uz devetu umjetnost, no ovim je projektom otišao i korak dalje. Naime, ove bi sonične izvedbe mogle poslužiti kao savršen predložak za neki potpuno novi strip. Uostalom, izravnu poveznicu nalazimo već u samom naslovu albuma. Doima se kao da je Toni bacio rukavicu nekom vrsnom majstoru stripa, možda upravo Danijelu Žeželju, izazivajući ga da, zaveden ovom glazbom, osmisli, napiše i nacrta priču. Kada bi doista pratio glazbu utkanu u ovaj album, takav bi se narativ svakako oslanjao na postojeće, zemaljsko ishodište, ali bi se neizbježno razvijao u sferi čiste znanstvene fantastike.

Davor Hrvoj

 

Dobitnik nagrada Status i Rock&Off, trubač Andrej Jakuš jedinstvena je pojava na domaćoj glazbenoj sceni te spajanjem zvuka trube s elektroničkom glazbom donosi svjež i moderan glazbeni izričaj. Stalni je član Orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nastupao je s mnogim glazbenicima i sastavima, kao što su Ivan Kapec, Dino Dvornik, Soul Fingers, ConFusion, TBF, Songkillers, Boa, Mayales, Mangroove, Chui, Pips, Chips & Videoclips, Goribor, Nipplepeople, The Penny Black Remedy, Terry Lee Hale, Chris Eckman, The Strange, Coati Mundi i brojni drugi.

Dobitnik nagrada Porin i Status, bubnjar i skladatelj Janko Novoselić član je Jazz orkestra HRT-a te sastava Davor Križić Experiment, Valerija Nikolovska Trio, Zvonimir Šestak Groove Assembly, Darko Jurković Charlie Trio, Hommage Collective i drugih. Vodi projekt Kozmodrum, za koji piše autorsku glazbu, te kvartet s kojim svira jazz-standarde. Surađivao je s istaknutim imenima i ansamblima, među kojima su David Murray, Charles Tolliver, Tamara Obrovac, Elvis Stanić, Darko Rundek, Josipa Lisac, European Jazz Orchestra, Zagrebačka filharmonija, TBF, Edo Maajka, Gibonni, Massimo, Vještice i Chui.

Toni Starešinić jedan je od najistaknutijih i najproduktivnijih klavijaturista i skladatelja suvremene hrvatske glazbene scene. Glazbeno obrazovanje započinje u rodnom gradu u Glazbenoj školi „Blagoje Bersa”, a interes za glazbu genetski baštini preko oca, bliskog srodnika poznatog hrvatskog dirigenta i skladatelja Igora Kuljerića. Premda 1999. godine odlazi u Zagreb na studij agronomije, interes za glazbu ubrzo preuzima primat.

Krajem 2003. godine osniva svoj prvi autorski sastav Mangroove. S vremenom, osobito dolaskom pjevačice Željke Veverec, sastav evoluira iz jazz-funk-rock idioma u osebujan pop izričaj, a 2009. objavljuju album prvijenac Svijet za nas. S Mangrooveom je do danas objavio niz hvaljenih albuma, redovito nominiranih za diskografsku nagradu Porin te cijenjenih od strane glazbene kritike.

Godine 2012. utemeljuje instrumentalni sastav Chui, čiji istoimeni album izlazi iste godine, pozicionirajući Starešinića kao ključnog aktera nove zagrebačke fusion i jazz scene. Treći album sastava Chui, Third Sun from the Stone (2015.), kritika proglašava albumom godine. Najveći diskografski trijumf s ovim ansamblom ostvaruje 2017. godine albumom Chui ovu glazbu, snimljenim u suradnji s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije. Izdanje je osvojilo Porin za najbolji jazz album i najbolju jazz izvedbu, uz nominaciju za europsku nezavisnu nagradu Impala. Iste godine, Starešinić za Josipu Lisac sklada hit-pjesmu Tebi putujem, nagrađenu Porinom za najbolju vokalnu izvedbu.

Tijekom bogate karijere pokretao je i sudjelovao u brojnim glazbenim projektima: od klupskih svirki sa session kolektivom Radijator i sastavom Less Than A Minute, preko instrumentalnog punk-jazz benda Punk Data, pa sve do avangardnog audiovizualnog kolektiva Beat Busters (s kojim je, među ostalim, svirao i lasersku harfu). Danas, uz vođenje sastava Chui i Mangroove, svira u triju Željka At Ease te nastupa kao stalni član pratećih sastava Josipe Lisac, Ede Maajke i glazbenice Je Veux.

Starešinić je tražen kao gostujući studijski i koncertni glazbenik. Njegova klavijaturistička rješenja i aranžmani obogatili su antologijska izdanja brojnih izvođača, među kojima se ističu album Ede Maajke Put u plus (nagrađen nagradom Rock&Off za album godine) te Blu-ray izdanje Josipe Lisac …tu u mojoj duši stanuješ. Surađivao je i s Tomislavom Golubanom (zajednički album Velvet Space Love), Borisom Štokom, sastavima Nola, Vatra, Headoneast i mnogim drugima.

Iza njega je iznimno bogata koncertna aktivnost diljem regije i Europe. Nastupao je na pozornicama kultnih dvorana (KD Vatroslav Lisinski, Tvornica kulture, Dom sportova, MSU), na najvećim europskim i regionalnim showcase festivalima (Eurosonic Noorderslag, Ment, Bush), kao i na eminentnim jazz, rock i eksperimentalnim festivalima (Dimensions, INmusic, Žedno Uho, ZEZ). Pamti se i nastup Chuija kao predgrupe slavnom triju Medeski Martin & Wood na 10. Vip Zagreb Jazz Festivalu.

Paralelno s izvedbenom karijerom, Starešinić je iznimno aktivan i kao primijenjeni skladatelj. Autor je glazbe za televizijske serije (Ruža vjetrova) te cijenjeni HRT-ov dokumentarni serijal Najveće nesreće mirnodopske Hrvatske u režiji Arsena Oremovića. Skladao je i za brojne kazališne produkcije, uključujući višestruko nagrađivanu predstavu Der Golem, radove kazališta Tragači te međunarodnu produkciju Hairry Hairry Mouth litvanskog Psilicone Theatrea, izvedenu na Kaunas Bijenalu.

Višestruki je dobitnik i nominant najvažnijih strukovnih nagrada u Hrvatskoj, uključujući više statua Porina, novinarske nagrade Rock&Off te priznanja struke (nagrada Status). Sa suprugom i dugogodišnjom glazbenom suradnicom Željkom Veverec živi i djeluje u Zagrebu.