Sočno sonične gitare u momente zvuče kao sa starijih P.J. Harvey izdanja na koje se slažu glitch ritmičke cakice uz atmosferične trube, te se sve skupa vješto uklapa u ovaj tropicalni fusion.
Lani smo imali Arto Lindsay-a s albumom Cuidado Madame. Vrlo lijepu ploču koju je koprudicirao Thiago Nassif, a sad su zamijenili uloge. Sjajna je to ekipa južnoameričkih glazbenika iz Rio De Janiero-a koje krasi kristalna produkcija. Trenutno sudjeluju na još nekim budućim zajedničkim projektima, veselim se unaprijed.
Sočno sonične gitare u momente zvuče kao sa starijih P.J. Harvey izdanja na koje se slažu glitch ritmičke cakice uz atmosferične trube, te se sve skupa vješto uklapa u ovaj tropicalni fusion.
Zrno psihodelije i laganog noisea, te dinamike koja podsjeća na kolegu s druge strane Pacifika, Cornelius-a kao podsjetnik na jedinstvenu moć glazbe u povezivanju ljudi.
Sve skupa začinjeno lijepim noćnim, a opet šarenim leptirastim zvucima za cupkanje po ljetnim terasama. Ima tu neke veze i s fizikom u poigravanju s tišinom jer se i cvrčci ponekad odmaraju od gratanja o nevidjive teće, reka bi barba Smoje. Ne znam kako bi to bolje opisao.
Posebno bi možda izdvojio još zanimljivu bazu u stvari Bulgado gdje od onog interference sound-a dolaska poruke razviju možda i najhit na albumu.
Stephen Bruner mlađi, sin starog Brunera bubnjara Temptationsa i Diane Ross, ko i svaka jabuka ostao je blizu stabla. Skupa sa bratom Brunerom, kao 16ogodišnjak, svira sa Suicidal Tendencies te prati Stanley Clarka na japanskoj turneji.