
Tako to ide.
Nema ničeg pametnog što se može reći o masakru.
Osjetiti protok vremena i zaustaviti ga. Pretvoriti običan dan u nešto vrijedno zapisa.
U prvoj emisiji u sklopu projekta Komfortacije pričamo o tretiranju svakodnevice u dnevničkoj prozi. Spominjemo autore koji su se odvažili na hrabru refleksiju ponudivši na stranicama najranjiviji odraz svog bića. Dnevnička proza obuhvaća najbanalnije, ali i najhrabrije, najpotresnije, najbolnije ispovjesti. Ona se piše beskompromisno, a čita s oprezom, imajući na umu kako autor izlažući sebe otkriva i nepoznate djelove nas, čitatelja.


autor: Kristina Tešija, 13/07/2021
Arhiva

“…Tko si ti, napokon? – dio sam one sile što vječno želi zlo, a vječno čini dobro.”

U novom Slobodnom lajanju pričamo o sjajnom kolumbijskom filmu o kojem se ne priča dovoljno
playlist