KLFM

Pogledali smo film “Blue Heron”

Premda redakcija Slobodnog lajanja ne može odoljeti a da povremeno ne obradi neki globalni (filmski) fenomen, ipak se najviše “osjeća doma” i obraduje kad otkrije skriveni dragulj te ga iznese na svjetlo, dakle u radijski eter. Osjetimo uzbuđenje kad otkrijemo neko novo filmsko ime koje njeguje drugačiji senzibilitet, filmski jezik i način pričanja priče. Kanadska redateljica Sophy Romvari nije nepoznato ime, duboko osobnim i emotivnim kratkim filmovima u kojima se bavi sjećanjem, traumama i obiteljskom dinamikom, skrenula je pažnju na sebe, ali njen dugometražni debi Blue Heron (Plava čaplja, ako ćemo doslovno) posebno je filmsko iskustvo koje je tek zbog jako dobre godine s odmakom stiglo do naših ekrana i očiju.

Ovog petka u 17h pričamo o filmu Blue Heron, ali i kratkometražnim filmovima Romvari koji su tematski prethodili ovom jakom debiju. Film je to posebnog senzibliteta koji dinamici obiteljskih odnosa pristupa nježno, opservacijski, iz perspektive najmlađeg djeteta. Nećemo se lagati; osjećamo uzbuđenje što predstavljamo film o kojem će se još mnogo govoriti i mladu autoricu na početku karijere koju u budućnosti treba pratiti. Snimat će Romvari još, dobit će pažnju kakvu zaslužuje, a mi ćemo tada nadmeno reći: jesmo vam rekli!