Reunioni u pravilu ne donose ništa dobra – Echo & The Bunnymen i The House of Love su dobar primjer navedenog. Ali pravila su tu da se krše, što posebno dobro ocrtava slučaj sastava Suede.
Iako su povratnički album Bloodsports iz 2013. pojedinci smatrali neuvjerljivim i mlakim (a takve su tvrdnje bile pretjerane), Night Thoughts (2016.) razbio je sve moguće dvojbe, a aktualni, nedavno objavljeni The Blue Hour samo potvrđuje ono očekivano. Suede možda ne kroče istim stazama kao na još uvijek nedodirljivom miljokazu Dog Man Star iz 1994., no ova novomilenijska inkarnacija sastava zvuči energičnije i (shvatite to uvjetno) mračnije.
Iako na ovom projekt bend koketira sa prethodno ne baš korištenim elementima hard rocka, goth rocka i punka, ključna promjena koju donosi The Blue Hour i nije toliko glazbene koliko tematske naravi. Brett Anderson se u međuvremenu preselio u ruralnu idilu Somerseta, zamjenivši londonske paranoje misitčnom tamom engleskog maglovitog krajobraza. Možda je korisno napomenuti kako je album nastajao usporedo s njegovom autobiografijom Coal Black Mornings što opet implicira određenu osobnu crtu. No, o vama ovisi kako čete promatrati tih četrnaest čudnovatih i iznenađujućih skladbi.
Suede možda ovim djelom neće regrutirati nove štovatelje, ali će oni tvrdokorni fanovi konačno doći na svoje, shvativši da Night Thoughts nije bio tek slučajni pogodak već najava jednog novog početka.
Koji će, nadajmo se, označiti dugu plodonosno razdoblje.
Suede:The Blue Hour (2018.)
01 As One 4:10 02 Wastelands 5:32 03 Mistress 3:24 04 Beyond The Outskirts 4:07 05 Chalk Circles 2:04 06 Cold Hands 3:17 07 Life Is Golden 3:58 08 Roadkill 2:07 09 Tides 4:09 10 Don’t Be Afraid If Nobody Loves 11 You 4:24 11 Dead Bird 0:27 12 All The Wild Places 3:15 13 The Invisibles 4:10 14 Flytipping 6:41
Nakon raspada misterioznog dua zvanog Hype Williams, akteri tog projekta, Inga Copeland i Dean Blunt (ako su im to uopće prava imena) nisu prestali stvarati. Dok je Inga otišla u eksperimentalnije, elektroničke vode, sa svojim ovogodišnjim izdanjem “Because I’m Worth it”, Dean nam je sa “Black Metal” dao svoje slušateljski najpristupačnije djelo do današnjeg dana.
Album koji lucidno spaja izričaje dva glazbena genija kroz trendove world musica, neofolka, elektronike i americane može biti samo jedno – istinsko remek djelo!