
Kad se književnost ušulja u glazbu
Pričamo o pjesmama koje su inspiraciju pronašle u književnosti
Pogledali smo “La chimera”, novi film talijanske redateljice Alice Rohrwacher
Kada Himera nije pustinjska neman iz Licije koja riga vatru i hara pustinjom, onda je čest umjetnički motiv na freskama Etruščana ili pak metafora za tlapnju, privid ili san. U slučaju novog filma Alice Rohrwacher koji se zove La chimera (Himera) preneseni smo u snoliku stvarnost etruščanskih arheoloških nalazišta osamdesetih godina prošlog stoljeća i bande koja ih pod okriljem noći okopava kradeći njihov sadržaj.
U novom Slobodnom Lajanju pričamo o filmu La chimera i o Alice Rohrwacher kroz ovaj i njene ranije filmove koji su također vrijedni pažnje. Ovaj snoliki film ili pak filmski san, kako nam drago, ostavio je izniman dojam na nas i da se sada vratimo u emisiju o najboljim filmovima 2023. godine, on bi sigurno bio pri samom vrhu popisa. Rohrwacher je pokazala kako raste svakim novim filmom unutar poznatog narativa, s karakterističnom atmosferom talijanskog sela, male zajednice i izgubljenim marginalcima koji u mašti ostvaruju ono što ne mogu u životu.
The hallmarks of Rohrwacher’s cinema: a mix of magic realism and neorealism, innocent characters butting up against corrupt behemoths.
– Bong Joon-ho
autor: Kristina Tešija, 04/04/2024
Arhiva

U novom Slobodnom lajanju slušamo kultni Tomin album koji slavi pola stoljeća, radimo presjek njegove poezije, pričamo o njemu, dozivamo ga!

Pogledali smo ‘Ljubav koja ostaje’, a zatim i ostale filmove osebujnog islandskog redatelja
playlist