
R.E.M. / Automatic for the People (1992)
Nemam odgovor na pitanje koji mi je najdraži R.E.M. album.
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate čuti’
Ne može se reći da je „Murmur“ po izlasku prošao nezapaženo. Naprotiv, imao je uglavnom odlične kritike i solidnu recepciju, no na osnovu njega je tada malo tko mogao pretpostaviti koliko će R.E.M. postati značajan te megapopularan bend u sljedećih tri desetljeća postojanja. Činilo se da će to biti još jedan od onih albuma koji će se ubrajati u kategoriju zaboravljenih remek-djela nekih tamo alternativaca koji pjevaju o nečemu što samo oni razumiju pa nakratko postanu ljubimci lokalne scene, a zatim pronađu prave poslove koji će im omogućiti pristojan život.
Michael Stipe je veći dio karijere pjevao stihove za koje samo on zna o čemu govore, ali kombinacija tih hermetičnih tekstova sa samozatajnim melodijama, podvučenih diskretnom šumećom Buckovom gitarom, stvorila je posebnu poetiku i zvuk benda kojima će oni ostati vjerni do kraja. Činjenica da je takav bend postao toliko popularan nije misterij jer im je već ovaj prvi album bio vrhunska glazbena poslastica. Počevši od razigrane „Radio Free Europe“ do blago melankolične završne „West of the Fields“, na albumu nema slabog momenta. Svaka pjesma savršeno funkcionira i sama za sebe, no još bolje dišu kao cjelina.
Momci iz one druge, američke Atene snimit će nakon ovoga još nekoliko uistinu sjajnih albuma, od kojih će se njih par također često nalaziti na listama najznačajnijih svih vremena, no „Murmur“ će uvijek imati posebno mjesto u njihovoj diskografiji. Ne samo zato što je prvi i najdraži, nego zato što je već on sadržavao sve ono po čemu smo zapamtili R.E.M. u godinama njihove najveće slave – svakako ne samo prepoznatljivu liriku, melodioznost i zvuk, nego i ono nešto, faktor X koji odvaja velike bendove od generičkih. To nešto je katkada teško opisati, još teže kopirati, no kada slušate, odmah prepoznajete o čemu je riječ. Ovdje je riječ o karakterističnom šumu u uhu kojeg se teško riješiti, otprilike kao i prve pjesme koju čujete u jutarnjem programu radija.
(Marko Smiljić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“) albumnadan.com
Tracklist:
| 1. | Radio Free Europe | 4:05 | |
| 2. | Pilgrimage | 4:30 | |
| 3. | Laughing | 3:57 | |
| 4. | Talk About The Passion | 3:23 | |
| 5. | Moral Kiosk | 3:31 | |
| 6. | Perfect Circle | 3:30 | |
| 7. | Catapult | 3:55 | |
| 8. | Sitting Still | 3:15 | |
| 9. | 9-9 | 3:02 | |
| 10. | Shaking Through | 4:29 | |
| 11. | We Walk | 3:01 | |
| 12. | West of the Fields | 3:17 | |
autor: Ante Marković, 26/01/2024
Arhiva

Četvrti Bunnymen album snimljen u Parizu uz veliku pomoć orkestra i prave “lush” produkcije. Jedan od rijetkih album koji zvuči baš onako kako izgleda cover.

Najdivniji komad brazilske psihodelije, da ne kažem tropicalije. Rita Lee šapuće a braća Baptista tamburaju. Doba ka se za izlet išlo po amazonskim prašumama u potragu za prirodnim psihosomaticima.

Album koji je redefinirao West Coast zvuk te ga se u okvirima hip-hop (a i van) smatra jednim od najznačajnijih albuma svih vremena.
playlist