KLFM

Polaroidi i sjećanja

Subota, 23¹⁵ – 01¹⁵ h

Soda Fountain: Aurora Australis (noćna repriza)

Detaljnije o emisiji i pripadnoj listi na priloženom LINKU!

xxxxxxxxxx

xxxxxxxxxx

Nedjelja, 01¹⁵– 02⁰⁰ h

Ne računamo li ne baš zanemarive skladateljske doprinose sastavima The Birthday Party, Crime and the City Solution i The Bad Seeds, te ključan doprinos pozadinskoj glazbeno-narativnoj podlozi filma The Ghosts of the Civil Dead (1990.), odrađen u kolaboraciji s Blixom Bargeldom i Nickom Caveom, soundtrack filmova Alta Marea/Identity-Kid/Vaterland/Totes Geld/The Real Power of Television prvo je zaokruženo autorsko djelo australca Micka Harveyja. Riječ je o glazbenim krajobrazima nastajalim između 1987. i 1994., i na koncu svedenim na ukupno nešto manje od pedesetak minuta glazbe namjenjene navedenim filmskim uradcima.

Iako je u ovom slučaju Harvey zadržao stanovitu dozu autorske autonomije prilagođavajući sineatsski ambijent vlastitom glazbenom izričaju (primjerice, na albumu filmske glazbe Australian Rules iz 2002. primjenit će sasvim suprotan, no za skladatelje soundtrackova očekivan pristup modeliranja prateće glazbe prema zahtjevima koje diktiraju slika, riječ i pokret), njegova se ‘filmska’ glazba svejedno savršeno uklopila u spomenute uratke.

Mick Harvey je načelno aranžer i producent, zatim kantautor koji svojim savršenim smislom za procjenu omjera estetskog i eklektičnog udahnjuje novi život postojećim skladbama drugih autora, te tek na koncu pisac glazbe koja će se možda izgubiti pred krupnim planom filmskog ekrana. No, sagledavanje tog dijela njegovog opusa izvan ograničenja nametnutih izmjenama statičkih i dinamičkih kadrova zabilježenih kamerom pruža njegov doživljaj u sasvim drugačijem ruhu!

xxxxxxxxxx

xxxxxxxxxx

Nedjelja, 02⁰⁰– 03⁰⁰ h

Memoryhouse (2002.) je nastupni album njemačkog eksperimentalnog skladatelja i autora filmske glazbe, Maxa Richtera. Ovo je djelo zamišljeno kao ‘dokumentaristička glazba’ kojoj je cilj pružiti tonski uvid u neke stvarne ili pak fikcijske priče.

Kreativan spoj glazbe, vokala, efekata pa i recitirane poezije uz nenametljivo no uspješno uklopljenu kontribuciju BBC-ovog simfonijskog orkestra donekle distancira Memoryhouse od budućih, uglavnom ‘čisto glazbenih’ i primjetno neoklasicističkijih Richterovih djela i soundtrackova. Zanimljivo je i da ovaj materijal nije uživo izvođen punih dvanaest godina, a svoje je uprizorenje pred publikom doživio tek 24. siječnja tekuće 2014. u londonskom Barbicanu!

Iako na svojem prvijencu Max još traži nijanse vlastitog izraza nastojeći pobjeći od minimalsitičkih i ambijentalnih struktura kakve mu možda nesvjesno nameću uzori poput Briana Enoa, Arva Pärta ili Philipa Glassa, sagledavanje cjelovitog koncepta daje djelimični uvid u one naznake koje će se do pune forme razviti na idućim ostvarenjima (The Blue Notebooks, 2004., 24 Postrcards In Full Colour, 2008., između ostalih).

U svakom slučaju, uvid u pionirski rad ovog velikog suvremenog skladatelja je odličan početak za sve one voljne ulaska u njegov magični glazbeni svijet!

01 Europe, After The Rain
02 Maria, The Poet (1913)
03 Laika’s Journey
04 The Twins (Prague)
05 Sarajevo
06 Andras
07 Untitled (Figures)
08 Sketchbook
09 November
10 Jan’s Notebook
11 Arbenita (11 Years)
12 Garden (1973) / Interior
13 Landscape With Figure (1922)
14 Fragment
15 Lines On A Page (One Hundred Violins)
16 Embers
17 Last Days
18 Quartet Fragment (1908)