
1984
Početak svake distopije je……
Subotnje kasno poslijepodne, prašina se još nije slegla od mjerenja kilaže. Dvojac, naoko različitih pogleda, izbliza proćelav, pristupa, perolakim koracima, na platformu. Svjetla se pale . . . najava
kako uspostaviti intimnu granicu između gitara i korga, ima li je uopće!? Što su to gitare, a što korg!? Kome uopće trebaju i čemu služe!? Jesu li bolji ovi šta “prže” gitare od ovih šta “peglaju” korg!? Ima li nešto što je i gitara i korg u jednom!? Koliko kila ima gitara, levitira li korg!? …
Načujte odgovor na koje od pitanja, možda i ne, ove subote 1. put u terminu od 18.00 sati!?
Bilo kako bilo, dvojac u rotaciji, grimasama u eteru, sa i bez sinopsisa, neopterećen i nauho neopredjeljen, popunjava radijsku kolotečinu nečim ni sam ne znam čim, to je u subotu!?, ima li CD player tamo!?, je li u šest iza podne!?, šta puštamo!?, oću nosit blok frulu!?, “Jesu li u crnca crna krvna zrnca!?” … bu-da-lo! … koji idioti – kojoti!? … ajme osamdesete … trijaža … pregled prostate, ne!? … ekonomsko propagadni, dosta!!!, a sad malo glazbe iz našeg studija … Maestro, molim solo:
autor: Ivan Poljicanin, 10/02/2017
Arhiva
Izbor iz ciklusa ‘Ballard Landscapes’ britanskog eksperimentalnog glazbenika Davida Hughesa (odnosno Cousina Silasa), inspiriranog motivima iz književnog opusa J.G. Ballarda.
Trideseta, jubilarna epizoda psihotroničkih soundtrackova, donosi posebnu poslasticu, specijal s dalekog istoka.
U ovotjednom druženje s El Diabolikom, uz Nica Fidenca, Philippe Sardea, Serge Gainsbourga i druge, slušamo i velikog Quincy Jonesa, s glazbom iz filma “The Lost Man”, Roberta Alana Aurthura, iz 1969.
playlist