Pedro Páramo

18:00–19:00 Srijeda 8.10.2025.

Spavao sam uz prekide. Tijekom jednog od mojih kratkih snova, začuo sam krik. Bio je razvučen poput onih koje ispuštaju pijanci: “Ah, živote, zašto me ne napustiš!”
Brzo sam se uspravio jer sam ga začuo skoro u blizini ušiju; vjerojatno je dopirao s ulice, ali ja sam ga čuo ovdje. Činilo se da su njime natopljeni zidovi moje sobe. Kad sam se probudio, vladao je muk; čulo se samo kako pada prašina koju su stvarali crvi grizući drvo, i žubor tišine.
Ne, nije bilo moguće procijeniti dubinu muka koji je izazvao taj krik. Izgledalo je da je na zemlji nestao sav zrak. Nije bilo nikakva zvuka; ni daha ni otkucaja srca; kao da je zastao i sâm šum savjesti.

Zaboravljeni pisac i zaboravljeni klasik.

Juan Rulfo je 1955. godine napisao novelu Pedro Páramo koja je snažno utjecala na velikana latinoameričke književnosti Gabriel García Márqueza i njegovo monumentalno djelo 100 godina samoće. Jorge Luis Borges je rekao da je ovo najbolje djelo u latinoameričkoj književnosti i u svjetskoj književnosti općenito.

Juan Rulfo je za života objavio samo ovu novelu i zbirku kratkih priča. Iako su kružile glasine da radi na drugom romanu, La Cordillera, nedugo prije smrti 1986. otkrio je da je u međuvremenu u potpunosti uništio svoj rad.

Priča o Pedru Páramu je eterična priča o duhovima i prošlosti u kojoj Rulfo vješto spaja sjećanja i stvarnost na nelinearan i sanjiv način. Ovaj inovativni stil pisanja, za to vrijeme, je učvrstilo njegov status kao “oca magičnog realizma”. Pedro Páramo se ne čita jedanput već više puta.

Čujemo se u srijedu u 18h!

Opsesija: Red Shoes (1948.) vs. Black Swan (2010.)

18:00–19:00 Srijeda 26.3.2025.

“Don’t forget, a great impression of simplicity can only be achieved by great agony of body and spirit”

Godina dana bez Davida Lyncha V.

18:00–19:00 Srijeda 25.2.2026.

Silencio.

Seksualna lica: Umjetnost i dekadencija od Nefertiti do Emily Dickinson – 2. dio

18:00–19:00 Srijeda 7.5.2025.

“Pokazujem koliko zapadnjačkim životom, umjetnošću i mišljenjem vlada osobnost, koju knjiga prati preko tipova koji se ponavljaju i koje nazivam licima. Moja je metoda oblik senzacionalizma: pokušavam intelekt osnažiti osjećajima i kod čitatelja izazvati širok raspon osjećaja.”