KLFM

NMG@PRAKTIKA_Martina Miholić: Gallery of Floating Archipelagos // PLATFORMAT

O RADU:
(…)
Jedna od narativnih okosnica ciklusa, koja nije doslovno inscenirana u samim postavima, jest popularna bajka Hansa Christiana Andersena o Maloj sireni. Priča o tragičnom liku koji žrtvuje svoju najveću vrlinu, glas, a potom i tijelo, štoviše čak i postojanje, idealna je referenca na suvremeni imperativ neprestane prilagodbe ženskog izgleda nametnutim kanonima ljepote. Kozmetikom, kirurgijom i tjelovježbom promijenjeno tijelo daljnju transformaciju nastavlja u digitalnoj i viralnoj stvarnosti koja perpetuira daljnje imperative artificijelnih i nepotrebnih ideala.

Baveći se potragom za arhetipom ljepote koji u svojoj srži emanira kompleksna pitanja poput društvene prinuđenosti i komercijalne eksploatacije, Martina ne nudi jednosmjerno kritičko određenje. Naime, manipulaciji fizičke pojavnosti pridružuju se metafore metamorfoze, tranzicije i fluidnosti identiteta.

Antipod takve nesretne i u konačnici pasivne situacije, jest ona koju utjelovljuje Inana, sumerske božica seksualne ljubavi, plodnosti i rata, koja se u babilonskoj mitologiji naziva Ištar, a u kasnijim će se kulturama transponirati u Afroditu, Veneru, Freyu, odnosno u Ladu, božicu proljeća, ljubavi i ljepote u staroslavenskoj mitologiji. Upravo je ona bila tematska i konceptualna potka istoimene izložbe koju je Martina realizirala s grupom autorica 2019. godine u Galeriji Bačva.

Ištar ili kraljica noći prikazivana je kao žena idealiziranoga nagog tijela na kojem se ističu velika krila i duge noge koje umjesto stopala imaju ptičje kandže. Ištar je nadišla svoju smrt, a među njezinim brojnim moćima ističe se ona dodjele spola. Neki su članovi božičina kulta navodno promijenili spol iz muškoga u ženski, što ukazuje da je u državnoj religiji Babilonije spol bio shvaćen kao promjenjiv.

Ova fluidnost traženja novih obličja i značenja nadopunjava spomenutu težnju za preobrazbom, otvarajući pitanja slobode i snage u potrazi za vlastitim glasom i identitetom. Dinamika i napetost varijeteta individualne i univerzalne, trenutne i vječne transformacije idealno su podržane oprekom definiranosti materijalnih objekata i apstrakcije organskih tvorevina. One emaniraju različite simbolike, primjerice voda predstavlja izvor života, a otoci „iskonsko duhovno središte“.

Barbara Vujanović

O AUTORICI:
Martina Miholić diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2004. godine, a 2011. magistrirala je na Central Saint Martins College u Londonu. Godine 2006. postaje umjetnička ravnateljica Međunarodnog festivala studentskog kazališta i multimedije Test! koji vodi do 2010. Od 2010. do 2012., unutar udruge ULAZ te u kolaboraciji s Veleposlanstvom RH u Londonu, provodi projekt „Export – Import”. Godine 2016. s Mijom Orsag bila je kustosica 33. salona mladih. Producentica je brojnih kulturnih manifestacija poput Salona mladih, Bijenala slikarstva i drugih. Od 2021. članica je kulturnog vijeća Inovativnih kulturnih praksi pri Ministarstvu kulture.
Miholić je sudjelovala na brojnim samostalnim i grupnim izložbama te na filmskim festivalima u zemlji i inozemstvu. Boravila je na nekoliko rezidencijalnih programa i dobitnica je nagrade 14. trijenala hrvatskog kiparstva.

KUSTOSICA: Katarina Duplančić
KUSTOSI PROGRAMA NMG: Katarina Duplančić, Natasha Kadin, Vedran Perkov
DIZAJN: Nikola Križanac
LEKTURA: Katarina Duplančić
DOKUMENTACIJA: Glorija Lizde
POSTAV: Martina Miholić
DONATORI: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split
MAVENU PODRŽAVA: Zaklada Kultura nova
ZAHVALE: KUM, MKC, PDM

Cijeli program PLATFORMATA 2023. dostupan je na LINKU.