KLFM

Izložba “DANAS jesmo sutra nismo” Joška Marušića

U Sveučilišnoj galeriji u Splitu, u partnerstvu sa Zakladom Ane Marušić, 15. rujna 2025. otvara se izložba Joška Marušića DANAS jesmo sutra nismo: karikature iz tjednika Danas (1982.–1992.), koja ostaje otvorena do 30. rujna. Izložba donosi izbor političkih karikatura nastalih u razdoblju velikih društvenih i političkih promjena, kada su aktualni događaji pretvarani u duhovite i britke komentare stvarnosti.

Posjetitelji će imati priliku razgledati 50 reproduciranih karikatura i 6 originala, radova koji osim satiričkog sadržaja nose i prepoznatljiv Marušićev likovni crtež, jedinstven u izrazu i stilu. Karikature iz Danas savršeno spajaju prepoznatljive stilizirane likove, boju i detaljnu pozadinu uz snažnu satiričku metaforu.

Kao crtač i karikaturist, Joško Marušić posebno se istaknuo upravo u tjedniku Danas, gdje je između 1982. i 1992. oblikovao svoj prepoznatljiv autorski rukopis. Njegove karikature nisu samo ismijavale politiku, nego su otkrivale i apsurde svakodnevice, bilježeći slabosti i kontradikcije društva. Upravo zato i danas funkcioniraju kao umjetnički izraz i vrijedan povijesni dokument.

U uvodniku kataloga povjesničarka Tea Luburić ističe:
(…) U Danasu njegove karikature su čitavo desetljeće secirale aktualne teme, spajajući satiričku oštrinu s prepoznatljivim rukopisom. Bile su mali prikazi u kojima su se izmjenjivali političari, birokrati i „mali ljudi“ – svi oni likovi koje prepoznajemo iz vlastite svakodnevice. Pod njegovom olovkom aktualna politika, društvene devijacije i svakodnevica prelaze u univerzalne prizore ljudske slabosti i groteske. Zapravo, Marušićeva ironija uvijek je imala dvije strane: kritiku sustava i toplinu prema pojedincu. Upravo ta dvoslojnost učinila je njegove radove prepoznatljivima i izvan vremena u kojem su nastali.

Izložba u Sveučilišnoj galeriji u Splitu donosi izbor karikatura objavljenih u Danasu tijekom ključnog razdoblja naše novije povijesti. Podsjeća nas na ulogu karikature ne samo kao sredstva satiričkog otpora, nego i kao povijesnog dokumenta – svjedočanstva o političkim, društvenim i kulturnim procesima na kraju 20. stoljeća. Podsjeća i na ono najvažnije: da se ponekad najdalje vidi kroz – smijeh.