MOCKY / How To Hit What And How Hard (The Moxtape Vol. IV)

Ima nešto posebno u tom životu na sjeveru. Ali na pravom sjeveru. Dalekom sjeveru. I još kad vučeš afričke korijene a tvoj rodni sjever je hladna Kanada. Spas je u vrhunskoj ekipu.

A naš Mocky odnosno Dominic Salole je stvarno imao sreće sa ekipom. Ali je i ekipa imala sreće s njim i njegovim vanrednim talentom jer je malo tako kompletnih glazbenika, multiinstrumentalista, producenata i svega ostalog ćeg se Mocky dotakako u svojoj glazbenoj povijesti.
Najsvježija je svakako produkcija Feist revolucionarnog albuma “Pleasure”, skladanja pjesama za Kelelinu nadolazeći debitantski album i rad na svom šestom albumu koji će izaći iduće godine. U međuvremenu se zeza sa četvrtim dijelom svoje serije “Moxtape”. Nefiltrirano zavirivanje u svoje neobjavljene studijske eksperimente i suradnje, “How To Hit What And How Hard” skup je skica i ideja koje ne smatra dovoljno ozbiljnim za oficijelno izdanje a opet svakako zanimljivim za dijeljenje sa svijetom.

Početkom 2017. godine Mocky je izgradio studio u svom tajnovitom sjedištu u Los Angelesu. Dok je postavljao studijske zidove, počeo je snimati testne snimke i prvih šest testnih snimaka postalo je temelj “How To Hit What And How Hard”. U rasponu su od 1970-ih Sesame Street funk do Steve Reich-ovskih aranžmana. Svira gotovo sve instrumente (bubnjevi, bas, glasovir, Rhodes, gitara, flauta), uz nekoliko značajnih iznimki: Gonzales i Miguel Atwood-Ferguson gostuju na izvrsnom “Desiree “, Nia Andrews posuđuje vokal na temi ” Stop Time “, a Pegasus Warning, Joey Dosik i Aponte Poro pomogli su tu obiteljsku vezu na različitim instrumentima.

Na “You Can not Rush the Funk”, Mockyev glas snimljen na mobitelu naglašava tu neku raw logiku izdanja te kako kaže: “Ništa nije počelo s računalom ili klikom. Sve je počelo sa mnom udarajući nešto i tijekom procesa shvatio sam da u modernom glazbenom okruženju “kako”, “što” i “koliko teško” pogodite nešto čine sve razlike. ”

A u takvim razmišljanima i ovakvim rezultatima se pronalaze stvarno iznimni glazbenici za koje nikad niste čuli. A trebali ste. Popravljamo koliko možemo ovu srijedu i subotu u 15:00 sati.

1. Put It In A Song 03:23
2. Problematic 03:32
3. How It Goes 04:16
4. Desiree 03:11
5. You Can’t Rush The Funk 03:18
6. Stop Time (Feat. Nia Andrews) 02:25
7. Saskifornia Dreaming 03:40
8. Put It In A Song (Part 2) 02:53
9. Shuggie Pie 02:43
10. Love Wins 03:50
11. Didn’t Ya Hear 02:20
12. Music Save Me (One More Time) 02:53

GANG GANG DANCE / Kazuashita

15:00–16:00 Subota 21.7.2018.

Nakon sedmogodišnjeg hiatusa, ovaj njujorški trojac na sebi svojstven način nastavlja istraživanje globalnog pop zvukovlja.

BRIAN WILSON / No Pier Pressure (2015.)

27/04/2015.

“No Pier Pressure” je u prvom redu pitak i slušljiv album, realiziran kroz čak i za Wilsona katkad neuobičajene aranžmane, no svi elementi njegovog zaštitnog znaka su i dalje prisutni: nebeski lijepe melodije, skladne vokalne harmonije, te prigušeni klavirski akordi koji unatoč lepršavoj fluidniosti sasvim solidno nose čitavu glazbenu i vokalnu nadgradnju. Možete ga koristiti kao pozadinski soundtrack za nadolazeće ljeto, mada po mojem mišljenju ovo ostvarenje zaslužuje mnogo više od usputnog preslušavanja putem mp3 playera ili smartphonea dok ležite na nekoj prenapućenoj plaži, omamljeni žarenjem sunca i hipnotičkim polusnom prožetim svim tim ljetnim žamorom. Jednu vam takvu mogućnost nudi i aktualno izdanje KLFM-ovog albuma tjedna!