
SINK YA TEETH /st
Svježi, uvjerljivi i zavodljivi post-punk-dance prvijenac cura iz Norwicha.
Ima nešto posebno u tom životu na sjeveru. Ali na pravom sjeveru. Dalekom sjeveru. I još kad vučeš afričke korijene a tvoj rodni sjever je hladna Kanada. Spas je u vrhunskoj ekipu.
A naš Mocky odnosno Dominic Salole je stvarno imao sreće sa ekipom. Ali je i ekipa imala sreće s njim i njegovim vanrednim talentom jer je malo tako kompletnih glazbenika, multiinstrumentalista, producenata i svega ostalog ćeg se Mocky dotakako u svojoj glazbenoj povijesti.
Najsvježija je svakako produkcija Feist revolucionarnog albuma “Pleasure”, skladanja pjesama za Kelelinu nadolazeći debitantski album i rad na svom šestom albumu koji će izaći iduće godine. U međuvremenu se zeza sa četvrtim dijelom svoje serije “Moxtape”. Nefiltrirano zavirivanje u svoje neobjavljene studijske eksperimente i suradnje, “How To Hit What And How Hard” skup je skica i ideja koje ne smatra dovoljno ozbiljnim za oficijelno izdanje a opet svakako zanimljivim za dijeljenje sa svijetom.
Početkom 2017. godine Mocky je izgradio studio u svom tajnovitom sjedištu u Los Angelesu. Dok je postavljao studijske zidove, počeo je snimati testne snimke i prvih šest testnih snimaka postalo je temelj “How To Hit What And How Hard”. U rasponu su od 1970-ih Sesame Street funk do Steve Reich-ovskih aranžmana. Svira gotovo sve instrumente (bubnjevi, bas, glasovir, Rhodes, gitara, flauta), uz nekoliko značajnih iznimki: Gonzales i Miguel Atwood-Ferguson gostuju na izvrsnom “Desiree “, Nia Andrews posuđuje vokal na temi ” Stop Time “, a Pegasus Warning, Joey Dosik i Aponte Poro pomogli su tu obiteljsku vezu na različitim instrumentima.
Na “You Can not Rush the Funk”, Mockyev glas snimljen na mobitelu naglašava tu neku raw logiku izdanja te kako kaže: “Ništa nije počelo s računalom ili klikom. Sve je počelo sa mnom udarajući nešto i tijekom procesa shvatio sam da u modernom glazbenom okruženju “kako”, “što” i “koliko teško” pogodite nešto čine sve razlike. ”
A u takvim razmišljanima i ovakvim rezultatima se pronalaze stvarno iznimni glazbenici za koje nikad niste čuli. A trebali ste. Popravljamo koliko možemo ovu srijedu i subotu u 15:00 sati.
1. Put It In A Song 03:23
2. Problematic 03:32
3. How It Goes 04:16
4. Desiree 03:11
5. You Can’t Rush The Funk 03:18
6. Stop Time (Feat. Nia Andrews) 02:25
7. Saskifornia Dreaming 03:40
8. Put It In A Song (Part 2) 02:53
9. Shuggie Pie 02:43
10. Love Wins 03:50
11. Didn’t Ya Hear 02:20
12. Music Save Me (One More Time) 02:53
autor: el5egundo, 24/10/2017
Arhiva
Okkervil River su upravo objavii svoj sedmi album, za kojega će tekstopisac, gitrarist i pjevač Will Sheff kazati kako je dobrim dijelom autobiografski. Radnjom je smješten u određeno vrijeme i prostor, točnije u godinu 1986. i gradić Meriden u New Hamshireu, gdje su oba Willova roditelja radili kao školski nastavnici. Očito ga je vodila misao pronalaženja djelića izgubljenih trenutaka tinejđerskih godina…
Dvadeset dugosvirajućih projekata u pedeset godina karijere je uistinu impozantna brojka, kojom se rijetki mogu pohvaliti. Imajući to u vidu, Marianne Faithfull i njen najnoviji album ‘Give My Love to London’ su i više nego zahvalan izbor za aktualni album tjedna, posebice kad se u obzir uzme činjenica da je riječ o izvrsnom, atmosferičnom uradku kojemu su doprinos dala i zvjezdana imena poput Nicka Cavea, Steve Earlea, Rogera Watersa ili Warrena Ellisa. I tek još jedna napomena tehničke prirode – od ovog tjedna ciklus rotacije ‘albuma tjedna’ jest od subote do subote, uz emitiranje subotom u 15.00 h, te reprizno srijedom u 14.00 h.

U posljednje vrijeme se nekako, iz različitih poriva i razloga, vraćamo na imena i glazbu sa praga milenija ili njihove pokušaje povratka na scenu. Većina zbog svoje grčevitosti i želje za uspjehom uglavnom faila dok Charile i Damion, svojim izvorno nonšalatnim, pomalo kroneskim pristupom stvaraju materijal koji je žanrovski potpuno neopterećen i koji nikog neće omesti u ručku ili varenju nakon istog.
playlist