KLFM

Steve Cobby-Revolutions // Declasse

Postoje brojni umjetnici koji nam se u datom momentu svide. Neki od njih kupe nas sa dvije-tri dobre trake, neki sa solidnim albumom, u nekima prepoznamo sebe zbog određenih životnih sklonosti i ideja, a samo rijetki uspiju objediniti sve to. Njih zovemo legendama.
Steve Cobby za mene je neprikosnovena legenda, a prije nego pređem na ovo maestralno ostvarenje pokušati ću u par crta sažeti o kome se radi.
Počelo je sa bendom Ashley & Jackson, nastavilo se sa kultnom Fila Braziliom (Cobby i David McSherry) iza koje stoji 10 vrlo cijenjenih LP izdanja i bezbroj službenih remiksa imena kao što su Radiohead, Busta Rhymes, Simple Minds, Black Uhuru, James, A Certain Ratio, Moloko i da ne nabrajam dalje. Nevjerovatnih 28 godina postojanja u vrhu scene, ali uvijek pomalo sa strane trebalo je Cobby-u da potpiše svoj debitantski album Saudade 2014. godine koji je u mojoj privatnoj listi najboljih izdanja te godine zauzeo vrlo visoku poziciju.
Ovog ljeta sreli smo se u opuštenoj atmosferi Terazze na Garden Festivalu, ja sam mu sramežjivo prišao, a njemu nimalo nije bila tlaka sa mnom snimiti jingle za “Radio Esplendor”. Eto, to je Steve Cobby. Veličina. Bez imalo pretencioznosti, vjeran svom rodnome Hull-u iz kojeg je mogao otići kad je htio, ali nije. Možda prepoznajem neku paralelu sa Splitom, ali idemo o albumu.
Revolutions predstavlja zapravo soundtrack za istoimenu kazališnu predstavu u produkciji “Ensemble 52” i “Hull Truck Theatre-a”. Samim time trake na albumu nemaju imena već album ima 9 poglavlja nazvanih Revolution #1,#2,#3 i tako dalje koji zajedno zaokružuju koncept.
Sama ideja soundtracka bila je vratiti slušatelja u ambijent underground skladišta u kakvima su se organizirali rave-ovi davne 1989. godine. Zašto baš 1989.?
Autori predstave bave se 1989. godinom kao fascinantnim vremenom u kojem je modernistička poslijeratna europa shvaćala da se nešto događa, ali nije znala kako reagirati. Svijet kakav je Zapad poznavao, izgrađen zajedničkim snagama nakon drugog rata, i njegovi instituti poput “države blagostanja” počeli su nestajati, a iza željezne zavjese otvarao se dotad nepoznat svijet.
Predstava zapravo propituje nalazimo li se i danas u sličnoj situaciji jer nekako se čini da smo na kraju jedne etape povijesti, no ponovo nemamo predodžbu što će nam budućnost donijeti. Kao i te 1989. godine.
“Revolutions” slušatelja potpuno uvlači u svoj svijet i bez predznanja o čemu se zapravo radi, a sada kada ste potpuno svjesni koliku konceptualnu težinu u kontekstu same predstave ima ovo remek-djelo garantiram da ćete na pojedinim “Revolucijama” osjetiti one trnce koje samo najbolja glazba može izazvati.

Marko Friedl (Radio Esplendor)