THE B-52’S / Wild Planet (1980.)
You’re livin in your own Private Idaho / You’re out of control, the rivers that roll / You fell into the water and down to Idaho / Get out of that state / Get out of that state you’re in
MGMT / Oracular Spectacular (2007)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Toliko se toga na njemu susreće, sudara i podudara da se ponekad čini kako je „Oracular Spectacular“ nastao tijekom devedesetih, u desetljeću obilježenom postmodernom grabeži za utjecajima i citatima. Ali izgleda da su se poklopile dvije stvari. Tržište psihodelika je zapljusnula nova roba, molekule koje su s napretkom znanosti postale još potentniji poticaj za umjetničku inspiraciju. Glazbeno je tržište dočekalo neke nove klince spremne na revival svega i svačega pa je tako u razdoblju uskrsnuća garažnog rocka i post-punka svoje mjesto pod suncem halucinacije pronašla i neo-psihodelija.
Američki indie rockeri MGMT dišu i pišu kao djeca novog doba, ali zvuče i melodično buče kao njihovi roditelji iz psihodelične revolucije 1960-ih, koji su ulaskom u 1970-e, baš kao i ovaj album, krenuli u disco i rock arene na britanski prog-rock, ovisno o tome kako ih je zaljuljao vikend. Cušpajz je skuhan besprijekorno i uz veliku pomoć sound chefa Davea Fridmanna, producenta zbog kojeg „Oracular Spectacular“ ponekad vuče na albume Flaming Lipsa. Poput, primjerice, otvaranja albuma s „Time to Pretend“, spektakularnom listom mladenačke rock ambicije: „Let’s make some music, make some money, find some models for wives / I’ll move to Paris, shoot some heroin and fuck with the stars.“
„Oracular Spectacular“ je prava mala eksplozija ideja, ništa što već nismo čuli, ali nikad do sada okupljeno na jednom mjestu, s toliko svježe energije – onda kad ne osvajaju top liste singlom „Electric Feel“, falsetom vođenim naelektriziranim electro funk popom refrena zaraznijeg od ebole, tada glume Beatlesima i Neilom Youngom inspirirane šamane („Weekend Wars“) ili se klanjaju Bowieju („The Youth“, „The Handshake“). Nekim su čudom u sve to uspjeli uvaljati i full on akustičnu baladu „Pieces of What“, koja dođe kao prst u mutno oko. MGMT su futuristi psihodeličnog popa stare škole, acid s Woodstocka i prog-stadiona sedamdesetih, zagrljeni i zaglavljeni u tastaturi kompjutera. Pridružite im se.
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
Tracklist:
| “Time to Pretend” | ||||
| “Weekend Wars” | ||||
| “The Youth” | ||||
| “Electric Feel” | ||||
| “Kids” | ||||
| “4th Dimensional Transition” | ||||
| “Pieces of What” | ||||
| “Of Moons, Birds & Monsters” | ||||
| “The Handshake” | ||||
| “Future Reflections” |
autor: Ante Marković, 10/10/2024
Vezane objave
Arhiva
CAKE / Comfort Eagle (2001.)
Duljina odnosno trajanje nipošto nije mjerilo kvalitete!
BRIGHT EYES / I’m Wade Awake, It’s Morning (2005.)
O “I’m wide awake, it’s morning” je napisana gomila recenzija i nema ih smisla ponavljati. Ionako Oberstu sklona kritika ovoga puta nije štedjela na komplimentima i to s punim pravom. Mada u načelu uglavnom akustičan, ovaj je album zadržao energičnost ranijih ostvarenja Bright Eyesa, a Conorov se poetski genij manifestira u širokoj lepezi tema u rasponu od avionskih nesreća, preko propalih emocionalnih veza, depresivnih epizoda, promašenih života, podvodnih vlakova pa do jednostavnih ali dubokih ljubavnih interakcija. Stoga zaslužuje svoje mjesto u niski nazvanoj “Nezaboravne vatre”!
DAVID BOWIE / The Man Who Sold The World (1970.)
Treći album Davida Bowiejea, “The Man Who Sold The World” (1970.) bio je konačna prekretnica koja ujedno označuje pravi početak jedne legendarne karijere; trenutak kada autor svjestan mogućnosti, kako onih vlastitih, tako i onih koje zahtijeva ‘misija’ pravilno posloži kockice i tako cementira trasu ka vječnosti. Sasvim prigodan i opravdan izbor za KLFM-ov ciklus kultnih i utjecajnih albuma zvan “Nezaboravne vatre”!
