Punim imenom St Mary Bethlehem Hospital ili od milja Bedlam jest psihijatrijski objekt u južnom Londonu, između Bromleyja i Croydona. Ako vas zanima, točna je lokacija Monks Orchard Road, Beckenham, no to nije bitno jer svijet ionako vrvi luđacima.
Bolnica je otvorena 1247., a novo je zdanje na istom mjestu izgradio Sir Robert Hooke godine 1676. Mislim, pretpostavljam da je nosio dotičnu plemićku titulu . ako su mogli primjerice Nicholas Hawksmoor i Christopher Wren koji su bili podobniji za projektiranje ludnica, zašto ne b on također bio sir? Na koncu, Hawksmoorove crkve zrače nečim bolesnim, posebice Christ Church Spitalfields koja se vezuje uz zločine Jacka the Rippera na obližnjem Mitre Squareu i u okolici, diljem Whitechapela, te okolnih četvrti.
A Church of Our Lady that is named Bedlam. And in that place be found many men that be fallen out of their wit. And full honestly they be kept in that place; and some be restored onto their wit and health again. And some be abiding therein for ever, for they be fallen so much out of themselves that it is incurable unto man William Gregory, Lord Mayor of London, c. 1450.
Bedlam su tijekom WWII oštetile bombe čije je bacanje naređivao luđak navučen na koku i amfetamine, a obnavljali su ga uglavnom luđaci na antipsihoticima. Dobro je da su ga barem poštedili Von BraunoviV2 raketni projektili. Zanimljivo kako je centar grada, uz izuzetak Paternoster Squarea, Moorgatea i Bishopgatea u Cityju većim dijelom ostao nedirnut.
Dosta o povijesti. Ako vas pak zanima V2 tematika, pročitajte Gravity’s RainbowThomasa Pynchona!
A sad dosta povijesti i zemljopisa jer ovo je ipak glazbena emisija. Ime je tek preuzeto od istoimene pjesme sastava Gallon Drunk. Moglo je i neko drugo, ali ovo podsjeća na juži London. Ostatak liste će vam se također svidjeti, ali ovoga puta nema navođenja liste. Pogađajte! Spomenimo tek da vas između ostalih učekuju Kinks, dEUS, King Crimson, Paul Simon, Magazine, JAMC….
Osamdeste će u Britaniji ostati zapamćene kao ‘razdoblje tatcherizma’, a čitav je skup popratnih pojava – od rasta nezaposlenosti, rudarskih štrajkova, rata na Falklandskom otočju i dr. – ostavio traga i na području popularne glazbe. Stoga zaboravite mit o šarenom i razigranom desetljeću, jer to je bila tek površinska šminka za ublaživanje sveopće depresije; nalik onom revijalnom sastavu koji je nastavio svoju svirku dok je Titanic tonuo. Kako je izgledala prava strana glazbene scene, poslušajte u ovotjednom izdanju emisije Soda Fountain.
Igrom sudbine, današnji se termin emitiranja Soda Fountaina poklapa s sedamdesetogodišnjicom prvog nuklearnog napada usmjerenog protiv civila, odnosno bacanja fizijske bombe nazvane ‘little boy’ na japanski grad Hiroshimu. Možda će vam se izbor pjesama donekle učiniti sličan onome iz ‘Atomic Powera’, nedavno emitiranog izdanja eXita, no bitna je poruka, a ta je da nam i dalje nad glavom visi opasnost koja je obznanjena prije točno sedamdeset godina.
Može li se nešto pametno napisati o dubokim emocijama poput straha, očaja, mržnje, euforije, bijesa i sličnih? Teško. Pošto među takve spada i ljubav, pojam koji bi trebao figurirati kao jedna od glavnih niti vodilja ovotjedne Jutarnje liste četvrtkom, ne očekujte nekakav bitniji tekstualni uvod. Tek termin, a je ionako naveden na plavoj markici gore lijevo!
