
JIM JAMES / Eternally Even
Čini se da je Jimu Jamesu u zadnje vrijeme draže solo nego s matičnim mu bendom My Morning Jacket.
Godina koja je iza nas svakako je glazbeno plodna za “International Feel”, label s kojeg nam dolazi “Lingua franca”, album australskog producenta i diggera Len Leise-a.

Godina koja je iza nas svakako je glazbeno plodna za “International Feel”, label s kojeg nam dolazi “Lingua franca”, album australskog producenta i diggera Len Leise-a.
Nakon odličnog albuma Jose Padille, Mark Barrot, honcho labela kreće sa serijom mini albuma gdje najavljuje imena poput Gatto Fritto, Wolf Muller, CFCF itd.
U eklektičnost i bogatsvo Barrot-ovog glazbenog selektiranja, mogao sam se i sam uvjeriti prošlo ljeto kad se Esplendor tim preselio par dana u Tisno, odnosno na Garden Festival.
Njegov dj set gdje je svirao zajedno sa Apientom (Test Pressing) mi je jedno od ljepših glazbenih iskustava prošle godine, što bi značilo da komentirati ga dalje stvarno nema smisla, osim reći predivno Mark, hvala.
“Balearic Beat is anything I want it to be…
Anything you want it to be. In a world of digital noise, black sausage waveforms and ringtone pop music, its pure atmosphere and melody, the last bastion of real emotion in music.”
Ovako Mark Barrot opisuje njegovo poimanje balearic zvuka, a to je upravo ono što nam i Len nosi albumom Lingua Franca.
Radi se o zaista sjajnom albumu, atmosferičnog, dubokog zvuka, kojim prevladavaju zvona, na trenutke toliko zavodljiva da vas istog časa sele u neki topliji kraj uz more u sumrak i pogled na brodove u daljini kako putuju u nepoznato.
Da, ovaj album stvarno stvara ne samo zvučnu sliku nego vas potiče i na bijeg, barem od stvarnosti. I kako kaže sam Len, ovaj album je imaginarno putovanje koje se temelji na vlastitom iskustvu, pa tako i svih sedam numera naziva drugim jezikom, od Maroka, Španjolske, Brazila, Indije do Afrike itd.
Jedno je sigurno, ne morate poznavati ni jedan od navedenih jezika da prepoznate i shvatite ljepotu njegove glazbe, a to ono najbitnije, zar ne? :)
autor: el5egundo, 06/01/2016
Arhiva

Čini se da je Jimu Jamesu u zadnje vrijeme draže solo nego s matičnim mu bendom My Morning Jacket.
Albumom ‘The Blue Hour’, Suede se vraćaju u mračnom, pastoralnom i nikad energičnijem izdanju!

Album pun utjecaja i otvorenih referenci. Kroz slojeve zvuka čujemo Slint, Mogwai, Sonic Youth ali i suvremenike kao Ought ili Big Thief. A sve nekako drži na okupu njeno kraljevstvo melodija. Jer Shaking Hand rade baš lijepe pjesme. Ako se 2026. ovako nastavi, imamo jednu glazbeno ludu godinu.
playlist