
Arsen u filmu
Povodom pete godišnjice smrti Arsena Dedića prisjećamo se njegove bogate veze sa sedmom umjetnošću.
63. godišnjica smrti velikog Nikosa Kazantzakisa samo je izlika da se sjetimo ovog genija i njegovih besmrtnih likova.
Torinski konj nije Trojanski da se u njemu krije vojska spremna na male noćne diverzije. On galopira kroz vrijeme, vraća se u prvu polovicu prošlog stoljeća na otok Kretu da podsjeti na izniman život i djelo Nikosa Kazantzakisa kojeg su za života zaobišle najznačajnije nagrade, filmske adaptacije te blagonaklonost zajednice. Ekskomuniciran i nedostojan da bude pokopan unutar zidina rodnog grada tek nakon smrti dobiva mitsku pozlatu i uvrštenje u galeriju najvećih svjetskih književnika.
26.10. 2020. navršile su se 63 godine od odlaska grčkog klasika Nikosa Kazantzakisa koji je ostavio značajan trag u književnosti, filmu, te možda najveći u životima onih koji su nastojali slijediti visoke životne principe njegovih besmrtnih likova.
“Opraštaj se od svega svakog trena. Netremice motri sve stvari, polagano i strasno, te zbori: Nikada više! (…) Sada znam: ne nadam se ničemu, ne bojim se ničega, odriješih se uma i srca, uzdigoh se više, slobodan sam. To želim. Ne želim ništa drugo. Slobodu tražih.”
Askeza Salvatores Dei, Nikos Kazantzakis
autor: Dario Dunatov, 29/10/2020
Arhiva

Povodom pete godišnjice smrti Arsena Dedića prisjećamo se njegove bogate veze sa sedmom umjetnošću.

Dok čitamo Andrićevu zbirku “Staze, lica, predeli” nenametljivo nam kroz uši struje melodije čežnje.

Film je umjetnost u koju je uključen velik broj ljudi od kojih neki iziđu u prvi plan, a drugi daju svoj doprinos iz sjene.

Torinjski konj nas ovog puta vodi na glazbeno-filmsko putovanje od prvog do najnovijeg FMFS-a koji unatoč koroni poručuje kako: “nema lita bez FMFS-a”.
playlist