Mit o Crvenkapici
Ovog petka analiziramo mit o Crvenkapici iz filozofske, sociološke i filmske perspektive.
Staze, lica, predeli
Dok čitamo Andrićevu zbirku “Staze, lica, predeli” nenametljivo nam kroz uši struje melodije čežnje.
Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao. To je bilo u Višegradu, na tvrdim, nepravilnim, kao izglodanim putevima, gdje je sve suvo i čemerno, bez lepote, bez radosti, bez nade na radost, bez prava na nadu, gde neki gorak zalogaj, koji čovek nikad nije pojeo, poigrava u grlu sa svakim korakom, gde žega i vetar i sneg i kiša jedu zemlju i seme u zemlji, a sve što ipak nikne i rodi se, žigošu i saviju i pognu toliko da bi ga, kad bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u bezobličje i tamu iz koje se otelo i niklo.
Staze, lica, predeli / Ivo Andrić
autor: Dario Dunatov, 24/02/2021
Vezane objave
Arhiva
Kurt Vonnegut – Čovik koji se smije
Povodom izlaska dokumentarca “Kurt Vonnegut: Unstuck in Time” pričamo o naslovnom liku.
Nevjernici o vjeri na filmu
U predbožićnom izdanju Torinskog konja prisjećamo se velikih vjerskih filmova koje se snimili ateistički autori.
Glazbene posvete “najstarijem zanatu”
Slušamo neke od najljepših pjesama inspiriranih najstarijim zanatom.
