Nevjernici o vjeri na filmu
U predbožićnom izdanju Torinskog konja prisjećamo se velikih vjerskih filmova koje se snimili ateistički autori.
Staze, lica, predeli
Dok čitamo Andrićevu zbirku “Staze, lica, predeli” nenametljivo nam kroz uši struje melodije čežnje.
Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao. To je bilo u Višegradu, na tvrdim, nepravilnim, kao izglodanim putevima, gdje je sve suvo i čemerno, bez lepote, bez radosti, bez nade na radost, bez prava na nadu, gde neki gorak zalogaj, koji čovek nikad nije pojeo, poigrava u grlu sa svakim korakom, gde žega i vetar i sneg i kiša jedu zemlju i seme u zemlji, a sve što ipak nikne i rodi se, žigošu i saviju i pognu toliko da bi ga, kad bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u bezobličje i tamu iz koje se otelo i niklo.
Staze, lica, predeli / Ivo Andrić
autor: Dario Dunatov, 24/02/2021
Vezane objave
Arhiva
Pozdrav srpnju
Zadnjeg srpanjskog dana Torinski konj odmara u sjeni, ležeći na sijenu i slušajući meditativnu playlistu.
