I dalje uglavnom na tlu starog kontinenta; ovaj put s težištem na glazbi koja ima direktne ili indirektne veze sa ‘najmuzikalnijom’ londonskom ulicom – Denmark Streetom!
Denmark Street je kratka i uska ulica na tromeđi Sohoa, St. Gilesa i Holborna. Leži između dvije prometne trase; Charing Cross Streeta i High Holborna, i skoro je neuočljiva poput mnogih drugih velegradskih zakutaka. No, istinska veličina Denmark Streeta leži u njezinoj važnosti za londonsku, odnosno britansku glazbenu industriju. Jazz, blues i rock klubovi gdjesu sessione odrađivali Jeff Beck, The Kinks, Eric Clapton, Jimmy Page i drugi; nekoliko studija među kojima i Regent Sounds gdje su svoja najranija ostvarenja snimali The Rolling Stones, Jimy Hendrix i Donovan, podrum nekoć u vlasništvu Malcolma McLarena u kojemu su jedno vrijeme vježbali Sex Pistols, brojni dućani glazbene opreme – sve je to stješnjeno u njezinih stotinjak metara.
Praktički svako glazbeno ime koje je stasalo i afirmiralo se šezdesetih na neki način vezano za ovu ulicu. Opjevali su je Kinksi, Elton John, Moddy Blues, a urbana legenda kaže kako su koncem 1962. još relativno anonimni Beatlesi u vrijeme snimanja svojeg drugog albuma (With the Beatles) rupe u svojoj deficitarnoj glazbenoj opremi upotpunili novim instrumentima nabavljenim upravo u radnjama Denmark Streeta.
U ovom ekvivalentu njujorškog Tin Pan Alleyja je smješten i Club Bar 12, relativno mali koncertni prostor u kojemu su svoj proboj započinjali Robyn Hitchcock, Kristin Hersch, Pete Doherty, The Television Personalities, Langhorne Slim, Damien Rice, a djelovao je i kao europska odskočna daska za neke američke glazbenike poput Jeffa Buckleyja, Marthe Wainwright, Joanne Newsom i drugih.
Moglo bi se ovoj ulici pričati satima, no neka ono što je po pitanju nje esencijalno pokuša dočarati glazbena lista današnjeg izdanja ove emisije.
01 Pink Floyd – Point Me at the Sky 02 Gerry and the Pacemakers – You’ll Never Walk Alone 03 The Moody Blues – The Actor 04 Jethro Tull – Jeffrey Goes to Leicester Square 05 Vera Lynn – Harbour Lights 06 Kevin Ayers – Clairetta Rag 07 The Beatles – Ballad of John and Yoko 08 The Kinks – Denmark Street 09 Yes – Sweet Dreams 10 Sandie Shaw – Puppet on the String 11 Syd Barrett – Octopus 12 Michael J. Sheehy – Torriano Avenue 13 Lou Reed – Goodby Mass 14 Belle & Sebastian – Nice Day For a Sulk 15 The Soft Machine – We Know What You Mean 16 David Bowie – Wild Eyed Boy From the Freecloud 17 The Rolling Stones – Time is on My Side 18 Brian Eno – Spider and I 19 Lowlights – Gare Du Nord 20 Paul McCartney – Heart of the Country 21 The Nice – Thoughts of Emerlist Davcjack 22 Circus Contraption – 23 Bears 23 Christy Moore – Sweet Thames Flow Softly 24 Suede – Europe is Our Playground 25 The House of Love – Beatles and the Stones 26 Midnite Quoir – Moreschi Waltz 27 Cliff Richard – Young Ones 28 Ralph McTell – Girl on a Bicycle 29 The Byrds – Goin’ Back 30 Nick Cave & the Bad Seeds – Stranger Than Kindness 31 David Gilmour – Out of the Blue 32 The Clash – Guns of Brixton 33 William Elliott Withmore – Porchlight
Soda Fountain se nakon 11 mjeseci ovog tjedna iznova bavi individualizacijom krivnje glede kolektivnog zločina u vidu singer/songwriter nastojanja (i uspjeha). Sve u listi navedene osobe spadaju u neku vrstu odmetnika, ako ne od zakona, onda barem od samih sebe. No, individualizacija će uspjeti, te spomenutima donijeti barem dio iskupljenja samo ukoliko im slušanjem liste pružite podršku. God Bless USA!
Prvi svibanj, međunarodni praznik rada lokalni šupci uglavnom vezuju uz spajanje vikenda s blagdanom, te uz prežderavanje besplatnim grahom na Marjanu i u Maksimiru. Ipak, prisjetimo se kako je sve počelo u Chicagu davne 1886., i koje su žrtve borci za prava radnika s one strane Atlantika podnosili narednih desetljeća, praktički sve do danas!