Jackson C. Frank jedan je od onih poluanonimnih kantautora čiji su kratki zvjezdani bljesak i tek jedan snimljeni album iz 1965. ipak ostavili dublji utjecaj no što se isprva čini!
Jackson C. Frank je za većinu glazbenih zanesenjak nepoznanica ili tek jedno šturo, sivo ime sa margine. Na sceni je djelovao vrlo kratko, svega nekoliko godina, a prvi i jedini album Blues Run the Game snimio je 1965. u produkciji Paula Simona.
Album je nastao za vrijeme njihova boravka u Engleskoj je je, očekivano, protkan sazvučjima tamošnje folk scene. Naravno,utjecaj je bio obostran, pošto će u narednim godinama pa i desetljećima brojni britanski kantautori navoditi Jacksona kao jednog od najvećih uzora (Nick Drake, Laura Marling i Eddie Reader primjerice).
Zanimljivo je da nakon objave ovog albuma Jackson više nije snimao, a nastupao je tek rijetko. Razlog tomu leži u psihičkim poremećajima koji se se počeli manifestirati tijekom 1966. Iako je Frank isprva mislio da je riječ tek o depresiji, ookazalo se da je stvar vrlo složenija te da boluje od paranoidne šizofrenije. Ovdje treba imati u vidu moguće posljedice traumatičnog događaja iz djetinjstva – kad je imao 11 godina, Jackson je bio teško ozlijeđen u eksploziji školske peći popratnom požaru (događaj znan kao Cleveland Hill School Fire usmrtio je petnaest učenika,među ostalima i njegovu tadašnju simpatiju Marlene kojoj će kasnje posvetiti istoimenu pjesmu.
Ipak, taj je događaj možda presudno utjecao na njegovu glazbenu karijeru. Dok se u bolnici oporavljao od opekotina, jedna od školskih nastavnica poklonila mu je gitaru kako bi prekratio vrijeme.
U kojoj je mjeri ovaj događaj uvjetovao njegovu kasniju psihičku labinost, ostaje upitno,no očito je da indirektno poezan sa njegovom kasnijom kratkom ali burnom karijerom.
Koncem šezdesetih slijedi brak sa britanskim modelom Elaine Sedgwick, koji se nakon nekoliko godina raspao, dijelom i zbog smrti njihovog sina od cirstične fibroze.
Jackson vse potom vraća roditeljima u Buffalo, no 1984. godine iznenada se i bez konkretnog povoda vraća u New York gdje uglavnom živi kao beskućnik. Umro je 3. ožujka 1999., tek jedan dan nakon svojeg 56. rođendana.
Njegova sudbina ipak ne prati neki ukleti predložak već je slijed nesretnih događaja. Na koncu, brojni su kantautori stasali u šezdesetima žrtve ne baš bajnih okolnosti – Prisjetimo se Syda Barretta, Nicka Drakea, Tima Buckleyja, Tima Hardina… Ipak, navedeni su ostavili trag u povijesti popularne glazbe i to još davno. Jacksonov tragmožda nije dubok kao njihov, ali očito vrijeme valorizacije njegove ostavštine tek dolazi!
Nervous Norvus (odnosno Jimmy Drake) je začetnik tzv. “novelty songwritinga”, čovjek koji je definirao lo-fi prije samog lo-fija, koji je bio Ziggy Stardust godinama prije Bowieja, koji je skrojio ‘inteligentne glazbene obrasce’ mnogo ranije od Franka Zappe ili Captaina Beefhearta i to sve uz pomoć derutnog klavira, akustične gitare i nepresušnog vrela genijalnih ideja! Ovo je izdanje emisije eXit posvećeno tom zaboravljenom, mada i dalje neprimjetno prisutnom maestru!
Kad se neki, zbog teške, pa i fatalne bolesti otpisani glazbenik vrati na scenu, to je definitivno razlog za slavlje. Ovotjedno je izdanje eXita posvećeno Chrisu Knoxu koji je u kasno proljeće 2011, preživio umalo letalni srčani udar, no već skoro godinu dana iznova zauzima položaje koji mu već desetljećima pripadaju: onaj ključne osobe novozelandske post punk scene, kao i lučonoše međunarodnog lo-fi pokreta! U prvom dijelu emisije možete preslušati dvostruki ‘tribute to’ album koji su Chrisovi kolege nedugo po dijagnozi snimili u korist njegova oporavka, a u nastavku (u nedostatku svježijeg live materijala) preslušajte njegov koncertni zapis iz Hamburga, 1989.
Ovotjedni eXit donosi presjek stvaralaštva Johna Foxxa, glazbenika i multimedijalnog umjetnika čiji je doprinos trendovima poput synthpopa te eksperimentalne i ambijentalne glazbe nažalost podcjenjen.
