KLFM

Hrvoje Bubić – Kako je grunger branio Solin

 

Na sam dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u prostoru kluba Ghetto je pod okriljem udruge DADAnti održana promocija debitantske zbirke pjesama Kako je grunger branio Solin mladog solinskog pjesnika Hrvoja Bubića. Ta poprilično nekonvencionalna i provokativna knjiga, čiji autor bez pardona udara u osjetljiva mjesta ne samo svoje generacije već hrvatskog društva u cjelini je po pojavi izazvala primjetnu medijsku pompu. Sad, kada je ta početna euforija mjesecima iza nas možemo objektivno i trezveno upitati Hrvoja misli o svojem radu, kakvi su mu planovi, te kako doživljava svoj osebujni amalgam poezije i glazbe. 

 

Tvoja se zbirka poezije pojavila pomalo neočekivano, zbunivši čak i tebi bliske ljude. Kako je do toga došlo?

Heh, nije to od jučer. U stvari, poeziju pišem još od srednje škole, ponajviše kako bih izbacio frustracije. S druge strane, rocker sam u duši i oduvjek me privlačila sinteza glazbe i poezije.

Već duže vrijeme djeluješ u okviru poetske grupe DADAnti. Zanimljivo je da je veći broj članova zadnjih godinu – dvije također imao uspjeha na izdavačkom polju.

Da tako je. Andrija Crnković je objavio zbirku Prokockani juriš pregažene sirotinje, Željko Barišić Teći uzvodno, a naš prvi među jednakima, dakako Franko Bušić zbirku Ostani noćas doma. Riječ je o svestranom umjetniku, slikaru, pjesniku i performeru, i njemu sam posebno zahvalan za poticaj i ohrabrivanje. Mada, lagao bih ako ne bi spomenuo i potporu sa ‘viših razina’.

Drugim riječima, imao si i potporu Ministarstva kulture?

Upravo tako. Kao članu udruge DADAnti pružila mi se prilikada se objavi moj materijal i pokaže kako u Dalmaciji ne postoji samo”more i maslina” već i istinska underground scena, te da se mladim ljudima pruži prilika da izraze svoje potencijale.

Hrvoje Bubić

Ono što ovu zbirku karakterizira jest njezina sprega sa određenim glazbenim trendom, konkretno grungeom. Zašto baš grunge, i na koji način pronalaziš inspiraciju u pravcu koji se afirimirao pred više od dva desetljeća u kišnom Seattleu?

Još sam kao dijete zavolio hard rock i punk, dakle uglavnom glazbu sedamdesetih, a sintezu tih pravaca sam pronašao upravo u grungeu.Također, tematika tekstova grunge sastava je često socijalna: siromaštvo, jad, gubitništvo – dakle sve ono što danas nažalost (pre)često susrećemo.

Ima li određene simbolike u naslovu Kako je grunger branio Solin? Ne mislim pritom na očit homage Ivici Čuljku, već na konkretno stanje. Kakva je situacija u Solinu, postoji li nešto što bi se moglo nazvati underground scenom ili barem njezinim natruhama?

Solin (ili Twin Peaks, kako bi rekao moj rođak) je za mene preslika Hrvatske na lokalnoj razini, neka vrsta Hrvatske u malom: više ima kladionica nego kuća, a od njih i birrtija je puniji jedino biro za zapošljavanje. Što se tiče undergrounda, vidim da se zbivaju neke pozitivne stvari kao, primjerice Rock in Solin.

Pogled iz Solina ka Splitu (foto: Vjeran Stojanac)

Kad sam bio mlađi, to nije bilo moguće, a i sad još graniči sa znanstvenom fantastikom. Možeš li vjerovati da sam još prije nekoliko godina upadao u probleme sa seljačinama zbog svojeg stila odijevanja, konkretno zbog majice na kojoj se nalazila slika ‘tog sotonista’ Cobaina!

Dakako da vjerujem! No, sad si zakoračio si na stazu uspjeha i slave. Valjda shvaćaš da je to dug i trnovit put. Vidiš li sebe u budućnosti kao pjesnika, glazbenika, sintezu jednog i drugog ili pak kao nešto četvrto?

Pa smatram da je ovo tek početak. Uporan sam, nastavljam pisati i baviti se glazbom, jer u prvom redu sebe u budućnosti vidim kao pisca i glazbenika. Ali, prije svega želim završiti fakultet i tako osigurati neki oslonac u životu.

I za kraj, tvoja poruka slušateljima i čitateljima KLFM-a?

Pozdrav svima i hvala na podršci. Nadam se da ćete uspjeti u svojoj borbi i da će se broj slušatelja radija i čitatelja portala stalno povećavati. E, da, i da konačno dobijete koncesiju.

Iz tvojih ustiju u Božje uši!

Hahahahahahhahaha!

 

Karijera spremača kina

Mijenjam dan za noć
jutro za sumrak
poput vampira
izbjegavam dnevno svjetlo
i bez ikakvog života
čistim svinjac s 5 zvjezdica

Mijenjam dan za noć
u svojoj karijeri
spremača kina
tegleći poput
Goge Mraka za
električnu gitaru

Radim dok mi dlanovi
ne poprime boju
moje kose
dok drugi idu vani
ja idem na posao
kad ja spavam
oni žive

No, ja nemam život
za razliku od njih
ja imam plaću.

 

Razgovarao: Vjeran Stojanac