Massimo Pupillo (ZU)
KLFM je porazgovarao sa Massimom Pupillom, basistom avangardnog sastava ZU koji je nastupio kao jedno od vodećih imena prvog izdanja festivala ‘Ispod bine’ (10. – 12. 11. 2016.).
Kunst & Liebe Frequency Machine
Porazgovarali smo sa Thighpaulsandrom, velškim glazbenikom koji će sa Massimom Pupillom (projekt Uruk) nastupiti na ovogodišnjem izdanju festivala Ispod bine
Velški avangardni (iako riječ ‘avangardni’ zvuči stereotipno) glazbenik Thighpaulsandra jedan je od onih koji izbjegavaju klasifikacije. Njegov se rad može promatrati kroz prizme konkretne glazbe, krautrocka, ambijentale pa do nečega što bi najlakše bilo svrstati pod temeljni rock. U karijeri je surađivao sa individuama kao što je Julian Cope te sastavima poput Spiritualized, Coil i Cyclobe, da navedemo tek neke. Njegov aktualni projekt jest Uruk, kolaboracija sa Massimom Pupillom (ZU) a rezultate ove suradnje prikazat će ovogodišnje izdanje festivala Ispod bine, u petak 8.11. u 22 sata u Amfiteatru Doma mladih!
Coil početkom milenija. Thighpaulsandra je drugi slijevaKLFM: Možda će ova tvrdnja zvučati pomalo glupo ali smatram da tvoji korijeni i naslijeđe igraju bitnu ulogu u tvojem stvaralaštvu. Postoje li nekakvi mistični elementi, konekcije sa Walesom? Gledam to u širokom rasponu od Book of taliesin do poezije Dylana Thomasa, da postavim tek neke rubnike. Napominjem da je ovo moj osobni utisak kada je riječ o Walesu.
Thighpaulsandra (u daljnjem tekstu TPS): Ne bih to nazvao mističnom vezom ali svakako postoji određena povezanost mojeg bića i Walesa. Živio sam u Londonu i nekim drugim mjestima u Engleskoj ka o na lokacijama u Sjedinjenim državama ali se najpotpunije osjećam kad se vratim u Wales.Uvijek osjetim olakšanje kad se vratim. Posebno me privlače velška obala i planine. Posjeduju nekakav magnetizam koji ne mogu naći drugdje. Istina, Wales nije zemlja bez problema. Dolina Rhonnda u kojoj sam proveo najraniju mladost još pati od decimiranja vlastitog rudarstva, industrije pa i ljudskih resuesa.. Djeluje kao da je zaglavila dva desetljeća u prošlosti. Naravno pisci poput Dylana Thomasa i glazbenici kao što je William Mathias izuzetno su pod utjecajem velškog krajolika i kulture tako da je nemoguće ne osjetiti određenu povezanost sa tom vrstom naslijeđa.
KLFM: Karijeru si započeo kasnih osamdesetih u pratećem sastavu Juliana Copea, no u nadolazećim vremenima posebice ka kraju milenija i u ranim godinama 21. stoljeća surađuješ sa brojnim imenima koja imaju ipak jedan zajednički element – mogu se klasificirati kao avangardisti i eksperimentalci, često sa psihodeličnim nijansama. Spomenimo primjerice Spiritualized. Je li bilo još znakovitih suradnji?
TPS: Rad sa takvim kreativcima otvara mogućnosti koje nisu odmah očite. Kad sam radio sa Spiritualized, zamoljeni smo da kao bend sviramo na albumu Anutha Zone Dr Johna. Raditi sa takvom veličinom bilo je neprocjenjivo iskustvo. Preko veze sa Spiritualized imao sam sreću i surađivati sa Damonom Reeceom, partnerom Elisabeth Fraser iz Cocteau Twins. Imao sam i sreću da napišem neke teme za album i odsviram sa njima par živih nastupa. Elisabeth je stvarno jedinstvena i užitak je istraživati njen glazbeni svijet.
KLFM: Vjerojatno je ključni moment tvoje glazbene karijere učešće u radu sa Coilom na prijelazu milenija. Postao si blizak prijatelj Jhonna Balancea i Petera Christophersona, kao i drugih uključenih u kolaboraciju poput Stephena Throwera ili Ossiana Browna. Također si sudjelovao u Stephenovom i Ossianovom projektu Cyclobe. No tvoj doprinos albumima poput Musick to play into the dark vol 1 &2 i Time Machines Coila ili The Visitors Cyclobea je znakovit. Kako gledaš na te suradnje uzevši u obzir vremenski razmak dulji od desetljeća?
TPS: Vrijeme provedeno u Coilu me promjenilo u životnom smislu, posebno u načinu na koji razmišljam. Od njih sam naučio da ništa nije nemoguće. John i Peter nisu bili konvencionalni glazbenici već istinski umjetnici i vizionari. Ponosan sam na glazbu koju smo stvorili ali i tužan što je to prekinuto. Ipak metoda njihova rada i dalje prožima moj kreativni proces i rezultate, To je dar na kojem ću im vječno biti zahvalan. Kreiranje određene glazbe zna uzeti mnogo vremena. Još i danas posjedujem neke snimke napisane u suradnji sa Johnom i Peterom. Naravno, nedovršene i neobjavljene. Način rada Cyclobea je veoma sličan. svaki element treba pažljivo razmotriti i to zahtjeva vremena,
Uruk: Thighpaulsandra i MassimoKLFM: Tvoja trenutna suradnja jest Uruk, sa Massimom Pupillom iz sastava ZU. Nastupit ćete na nadolazećem sound and art festivalu ISPOD BINE i zanimljivo je kazati, Massima smo već upoznali, nastupio je na istom mjestu u prvom izdanju istog festivala u studenom 2016. Uzimajući u obzir da će to biti tvoj prvi kontakt sa hrvatskom publikom, što očekuješ?
TPS: Nadam se da će se vašoj publici svidjeti ono što radimo. Massimo i ja imamo pomalo čudan diskurs prema glazbi koju stvaramo. Da, odgovorni smo za naše stvaralaštvo ali često kad naknadno preslušamo neke žive snimke imamo dojam da je to odsvirao neko drugi. Kao da smo zašli u neku drugu dimenziju i izašli na pozornicu. Nadamo se da će ovoga puta i pulika otploviti s nama. Hvala vam puno što ste nas pozvali!
autor: Vjeran Stojanac, 05/11/2019
Arhiva
KLFM je porazgovarao sa Massimom Pupillom, basistom avangardnog sastava ZU koji je nastupio kao jedno od vodećih imena prvog izdanja festivala ‘Ispod bine’ (10. – 12. 11. 2016.).
Bojana Vunturišević posljednjih je godina izrazito prisutna u playlistama, razgovorima i na internetskim bespućima kojima se krećem. Bojana je nekada…
Killdozer je bio jedan od ključnih američkih noise rock sastava osamdesetih, a ponikao je u gradiću Madisonu u saveznoj državi Wisconsin. Njihovo pomalo enigmatično ime u stvari je naziv kultne novele SF pisca Theodorea Sturgeona, a znakoviti su po svojem specifičnom, teško uporedivom zvuku, te jasnom otklonu prema ljevičarskom svjetonazoru. Ovih par rečenica je valjda dovoljno za praćenje ekskluzivnog intervjua kojeg je s Michaelom Gerardom, bas gitaristom, pjevačem i ključnim autorom benda odradio KLFM-ov suradnik Hrvoje Bubić!
playlist