Ceste su arhetip ljudske usamljenosti, a putovanja tek proces omeđen različitim stadijima samoće, kojim se pojedinac približava završetku, što god on bio. Odvažite se i uz ovotjednu listu emisije ‘Soda Fountain’ poduzmite jedno takvo putovanje, bez obzira na činjenicu da je ishod predvidljiv i ne baš ohrabrujući!
U sjećanje na Josipa Kasuma (27. 03. 2000. – 27. 03. 2014)
Neki putevi nemaju cilja. Postoje samo zato da bi putnik u jednom trenutku spoznao kako se kreće u nasumičnoj cik-cak petlji koja ga proizvoljno vraća na neke od prethodnih, već prijeđenih etapa, ili pak prebacuje na neplanirano ishodište.
Ovotjedno izdanje Soda Fountaina prati takav model, nudeći glazbenu listu uglavnom sazdanu na americana predlošku, nizajući skladbe koje sugeriraju moguća odredišta ili pak spominju ceste i putovanja. Pogledate li bolje priloženi popis skladbi, mapa s kronološki poredanim destinacijama bi izgledala zbunjujuće, poput onih likova iz enigmatskih rubrika koji su naznačeni numeriranim točkicama koje tek treba predočiti povlačenjem linija. Zanimljivo, ova dvosatna simulacija bezizglednog putovanja počinje i završava zamalo na istom mjestu, na jednoj lokaciji koja je u određenom dijelu povijesti uistinu predstavljala željenu, krajnju destinaciju, no smisao takve poruke je po spoznaji bolan i neutješan; jer čitav je prostor zakrivljen, i koliko se god trudili, na koncu ćete se opet naći na polaznoj točki.
(intro: Cars Passing By) 01 Steve Wynn – Southern California Line 02 Uncle Tupelo – Train 03 Chuck Prophet – West Memphis Moon 04 Jim White – Bluebird (intermezzo: Night Ambience) 05 Richmond Fontaine – Black Road 06 The Gun Club – Ghost On The Highway 07 The Rain Parade – Blue 08 The Court And Spark – To See The Fires 09 The Long Ryders – Mason/Dixon Line 10 The Autumn Defense – Iowa City Adieu (intermezzo: Distant Trains In The Night) 11 The Cowboy Junkies – 200 More Miles 12 Tarnation – A Place Where I Know 13 R.E.M. – Central Southern Rain 14 Willard Grant Conspiracy – Incident At Mono Lake 15 The Meat Puppets – The Wind & The Rain 16 The Doors – End Of The Night (intermezzo: Roadside Insomnia With The Sound Of Night Crickets) 17 Joe Henry – Death To The Storm 18 Norfolk & Western – Clyde In New Orleans 19 Tom Waits – Yesterday Is Here 20 Whiskeytown – Mining Town (Kentucky) 21 Silver Jews – New Orleans 22 Wilco – Via Chiago 23 Bruce Springsteen – Thunder Road (intermezzo: The Sounds Of A Evening Highway) 24 Calexico – The Black Light 25 Robert Forster – River People 26 Steve Earle – Tennessee Blues 27 Lyle Lovett – Road to Ensenanda 28 Johnny Dowd – Ballad Of Lonnie Wolf 29 Green On Red – Black Night 30 Giant Sand – Dirty From The Rain 31 Steve Wynn – Death Valley Rain (outtro: Awake By The Rain Beside The Highway – Cars Passing By)
Ceste su arhetip ljudske usamljenosti, a putovanja tek proces omeđen različitim stadijima samoće, kojim se pojedinac približava završetku, što god on bio.
Mnogi putevi, ne samo oni realni već i simbolički, teže ka Zapadu. Još od prvih velikih seoba, ljudi su pratili putanju Sunca, nadajući se kako će na eventualnom cilju dokučiti nešto veće, bitnije, nekakav smisao, rezultat… No, ništa od toga. Put će se iz mnogih razloga i zbog brojnih prepreka deformirati u formu zamršene krivulje (opet one točkice iz enigmatičkih časopisa!), a u pravilu će ga prekinuti nešto monumentalno, nepremostivo, najvjerojatnije velika vodena površina, ocean koji je nemoguće prijeći.
Čitav taj nepregledni, samotni proces lutanja, samo da bi pojedinac shvatio kako je čitavo vrijeme stajao na mjestu, dok su krajolici, gradovi, račvanja i putokazi bili tek fatamorgana?
Zašto ne? Ima nešto neshavtljivo i duboko u toj zamisli, a Vi to pokušajte dokučiti preslušavajući priloženu listu, odnosno prateći pravce bezizražajnih, monotonih cesta!
Ukoliko se određeni model pokaže uspješnim, zašto ga ne iskoristiti još pokoji put? Upravo tako – mnoštvo pozitivnih rekacija na prošlotjedno izdanje Soda Fountaina, koje se tematski bavilo državom Texas (odnosno teksaškim glazbenim naslijeđem ali i Texasom kao temom glazbenih brojeva), dovelo je do svojevrsnog sequela, pa se ovog tjedna bavimo Kalifornijom!
U vrijeme svoje tragične izolacije od ostatka svijeta, Berlin je kao čudesni svjetionik u svoja njedra privlačio emigrante iz međunarodnog glazbenog polusvijeta. Padom zida i ujedinjenjem Njemačke nestaje ta snovidna atmosfera suvremenog Babilona, no nešto ipak ostaje – zvučna zabilješka – klangschrift jednog predapokaliptičnog razdoblja.
Prvo izdanje Jutarnjeg programa četvrtkom u 2014. možete shvatiti i kao novogodišnju čestitku, a priložena lista ovoga puta NEMA nikakve stilske, tematske ili kronološke logike, već je rezultat ‘random’ postupka biranja iz jednog prethodno izdvojenog, većeg – nazovimo ga tako – akumulatora, buffera, odnosno međuspremnika skladbi… Ili ipak IMA? Kliknite na Thoru i doznajte istninu!