Taman na pragu tridesetog rođendana albuma koji tako i sam skoro ulazi u midlife crisis. Nikad zaboraviti di sam bio ’92.
U ovom prosipanju glazbenih emocija, razotkrivanju guilty pleasures, prebiranju po afirmativnim godinama i svemu ostalom što tjera glazbenu redakciju ovog malog medija da održavamo ovu kategariju živom i uzbudljivom, ne propušta se jedan ovakav album. Pogotovo što potpisnik ove kratke najave svečano priznaje da nikad nije bio u metal fazi.
Ne želim time reći da je Angel Dust metal album ali toliku količinu guitar lickova, Pattonovog visokog arlauka i ostalih heavy fora nikad nisam toliko intenzivno slušao i proživio kao sa ovim draguljem. A i od tada skidam kapu Majku za sve što takne i rado ću polemizirati s bilo kim da se radi o jednom od najboljih rock, pop ili šlager vokala ikad.
Svakako, Angel Dust je duboko urezan u moju memoriju bez obzira koliko to sada, i meni samom, izgledalo čudno i ne sramim se priznati da ću sa guštom grleno odšaputati sve stihove i skrivečki odheadbengati od prve do zadnje, dok sam na poslu, ovaj četvrtak od 15 sati.
Zato za nedjeljnu reprizu, opet u tri, na sav glas ;)
p.s. Barryeva Midnight Cowboy tema za kraj..kakvo finale.
autor: el5egundo, 20/10/2021
Arhiva
Hiroshima je japanski bend s američkom adresom, a bračni par Dan Kuramoto i June Kuramoto su glavne figure benda. Ongaku je kompilacija njihova prva dva albuma izašlih na Arista Records-u, tada napoznatijem po izdanjima Patti Smith, Lou Reeda, Kinksa, David Byrona itd.
Umjesto nekrologa ili album i bend koji je utjecao na…..pa zapravo sve šta se pojavilo iza njih. RIP Grant Hart – Grand Heart.
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Iako nisam neki ljubitelj solo projekata ljudi iz mojih najdražih punkrock bendova, ovaj album je jedan od onih koje često stavim u svoj plejer na Nedjeljno popodne, ili pak dok uživam uz dobru knjigu
playlist
