Tomislav Đudarić dobro je poznata ličnost na alternativnoj glazbenoj sceni – kao osnivač etno-rock benda Rusti, anti-umjetnik naziva Clouie te kao bivši gitarist benda Svemirko.
U periodu od posljednjih godinu i nešto malo više dana, Đudarić umirovljuje svoje prethodne glazbene projekte te započinje raditi na njemu potpuno atipičnim pjesmama za svoj prvi i pravi album u životu. Distorzije zamijenjuje čistim i mekanim zvukovima, prvi put u ruke uzima sintesajzere. a prolazivši kroz krizu, kako osobnog tako i glazbenog identiteta, dolazi do vedrih i pitkih melodija pop žanra i pritome stvara vlastite inačice – agro, etno i turbo pop glazbu.
Sniman, miksan i produciran u zagrebačkom studiju etikete više manje zauvijek, album “Slušaj mala” je ujedno i prvi uradak koji se upravo iz te radionice otisnuo u prostranstva interneta. Uz članove Đutkovog pratećeg benda naziva “Plodovi Zemlje” na albumu gostuju Leo Beslać (Pseća Plaža, Nemanja, Krv u stolici), Luka Šipetić (nemanja), Mary May, Mia Reba, kao i Đutkovi nekadašnji bendovski kolege Marin Tandara (Svemirko) i Bojan Bojkov (Svemirko).
Na putu vlastite reinkarnacije Đutko se uspješno obračunava sa strahovima, izazovima, dilemama i čežnjom, a na kraju izlazi jači i bolji nego ikada. U glazbenom pogledu, Đudarić je sve što do sada nije bio – dobro raspoložen, opušten, zabavan i prije svega autentičan. Pjesme s debitantskog albuma “Slušaj mala” sadrže određenu dozu autoironije, oružja kojim često uspijeva podčiniti vlastite demone, a upravo mu to obećava svijetlu muzičku budućnost.
Prvi album, dok su još bili punog imena, The Beat Fleet i di su više semplirali a manje svirali. Murphy je fino otpjevao da u nekom trenu bacamo semplere a uzimamo gitare ali Ping-Pong i dalje ima tu neku glazbenu dječiju iskrenost i tekstualnu težinu koja, nažalost, i dalje prati naše spltsko okruženje.
Irena Žilić ona nije produkt aktualne hrvatske pomame za ženskim izvođačima. Ona ima glas, pjesme, emociju i najbitnije od svega, njezino veličanstvo – melodiju. Njezin album “Travelling” (cockoo, 2014) I baš kako naslov govori predstavlja emocionalno putovanje kroz glazbu i sluša se u jednom dahu. Stoga i ne čudi da je odabran za KLFM-ov album tjedna!