KLFM

Drugo gledanje: Peti pečat (1976.)

Preporučite li nekome film Peti pečat, vrlo je lako da razgovor skrene u dva smjera. Prvi smjer; “misliš, Sedmi pečat, od Bergmana?” ili pak; “misliš, Peti element, od Bessona?”. Kakve god bile filmske preference vašeg sugovornika, oprostite mu nepoznavanje mađarske kinematografije i uputite ga u njene tajne: “ne, ne i ne, mislim na zaboravljeni mađarski klasik koji ove godine slavi 50 godina iako je zbog stanja u svijetu aktualniji nego ikad!”

U novom Slobodnom lajanju pričamo o filmu koji se s pravom smatra jednim od najvažnijih ratnih, političkih i filozofskih filmova 20. stoljeća. Peti pečat Zoltána Fábrija  adaptacija je istoimenog romana Ferenca Sante koji radnju smješta u Budimpeštu u hladni prosinac 1944. godine kada je nacistička Njemačka okupirala Mađarsku. Grupa prijatelja okuplja se u podzemnom baru, da bi, nakon što su prokazani, bili prisiljeni testirati svoje ideale i ponos. Film je to koji potiče na razmišljanje, stavljanje u poziciju likova na ekranu, kao i na aktualizaciju cijele priče pošto povijest ima tu nesretnu naviku da se ponavlja.