
IDEM / Ciao (R)
Drugi album Antuna Alekse upravo je objavljen na vinilu. Slušamo ga u ovotjednom Balkanizatoru.
Iz knjige Album na dan: 365 najvažnijih domaćih & ex-YU albuma koje morate poslušati
Haustor je rasformiran 1990., usred snimanja petog albuma, pa je od 1991. Darko Rundek živio u Parizu gdje je skladao glazbu za kazališne predstave i pratio na turnejama malu kazališnu skupinu. Po povratku u Zagreb, nakon nastupa na festivalu Fiju briju 1995. i očitog velikog interesa publike za njegov rad i za njega osobno, morao je nanovo izmisliti samoga sebe. „Apokalipso“ je njegov prvi album iza kojeg je stao imenom i prezimenom, početak jedne impresivne postbendovske karijere u kojoj se igrao s postavama, imenima i konceptima svojih pratećih sastava.
Na „Apokalipsu“ je proširio žanrovski okvir nekadašnjeg matičnog benda, zapasao jedan lijep i širok potez od pseudošlagera („Šuvar i varivo“) preko pjesama koje je lako zamisliti i u katalogu Haustora („Grane smo na vjetru“) do šarmantnih zezalica („More, more“) i mračnih balada („Señor“, „Tranzit“). Iako na njoj svira više od dvadeset suradnika i možemo čuti svu raskoš instrumenata (violina, saksofon, truba, violončelo, trombon, klavir…) te niz sjajnih pratećih vokala, ovo je u osnovi jedna klasična kantautorska ploča. Da, suradnici kao što su Jasna Bilušić, Matija Dedić, Boris Leiner, Žan Jakopač, Max Juričić, Igor Pavlica i brojni drugi sigurno su doprinijeli njezinoj slojevitosti, ali bila bi ovo genijalna ploča i da je odsvirana samo na akustičnoj gitari. Usto, posve je nepogrešivo zagrebačka i uglavnom jesenska.
Dok se kod Haustora Zagreb čuo, ali i naslućivao, zamotan katkad u karipske i druge egzotične zvukove, na „Apokalipsu“ je glavni grad sasvim eksplicitno prisutan – riječima, melodijom, mirisima. Više nego ikad prije, Rundek je tu političan, suptilno ili malo manje suptilno zagovara anarhiju, staje na stranu željezničara u štrajku („Sve mehana zna / Da nisam sluga ja / Snaga ukradena / Neću na koljena / Nikad od sada“) i progovara o problemima radničke klase, ali ipak je najbolji kad su mu u fokusu dvoje ljudi i njihove intimne tišine, tihe pukotine.
(Andrija Škare, „365 najvažnijih domaćih & ex-YU albuma koje morate poslušati“)
* prilikom narudžbe knjige koristite kod KLFM15 za 15% popusta
Popis pjesama:
| Apokalipso | |||
| Tranzit | |||
| Uajdalalaj | |||
| More, more | |||
| Štrajk Željezničara | |||
| Šuvar I Varivo | |||
| Crni Dusi | |||
| Señor | |||
| Old Boy | |||
| Grane Smo Na Vjetru | |||
| Za Nas | |||
| Theme 58 |
autor: Ante Marković, 27/01/2026
Arhiva

Drugi album Antuna Alekse upravo je objavljen na vinilu. Slušamo ga u ovotjednom Balkanizatoru.

“Pa, prvu sam pjesmu napisao kad sam išao na rendes pa mi cura nije došla. Onda sam pogledao na mjesec i zaskričao na njega te mi se učinilo da tu ima melodije. I onda sam nastavio skričati i pisati pjesme. Ljudi kažu da imam talenta. Ja pak nisam siguran da imam talenta i sluha…”

Nažalost i ponovo aktualni direktni soundtrack hladnog rada s kraja 70-tih.

Najnovija poslastica naših dragih prijatelja, neumornih čuvara pop kulture s naših prostora – Fox & His Friends!
playlist