KLFM

MORE / More (1974.)

Album koji bi u kurikularnoj reformi trebao biti obavezna glazbena lektira, poglavlje domaća POP glazba. Jako mlada Meri Cetinić i ne puno stariji ali ipak glazbeno iskusniji Slobodan M. Kovačević glavna su autorska i produkcijska osovina ovog benda, koji će se naknadno profilirati kao pravi inkubator velikih igrača dalmatinskog muzičkog senzibiliteta. Povremeni back-vokalist na ranim materijalima je Oliver Dragojević, glavni vokal nakon Cetinićke postaje Doris Dragović, bubnjeve fino lupka Milo Vasić poslije poznatiji kao Jasmin Stavros.

I sve to su sporedni enciklopedijski fakti koje možete i sami pronaći uz malo interneta. Ono što je u stvari bitno je ta čista savršenost, vanvremenska nedodirljivost, bol i ljubav u vokalu Meri Cetinić, tekstovi koje bi današnji, nazovi, glazbeni sljedbenici trebali čitati prije lijeganja u svoje kreativne krevete, glazbena progresivnost koji čitav album stavlja uz bok svojim suvremenicima, te 1974.g., kao što su žanrovski bliski Carly Simon, Steely Dan, Glen Cambell te naizgled stilski daleko ali jednakog emotivnog rezultata kao Gil-Scott Heron-ov “Winter in America”.

Sve ovo gore napisano je ništa prema onome što je ostalo nenapisano. Jer taj grč u prsima na “Sve moje želje”, Kate Bushovske harmonijske eskapade prije same Kate Bush u “To je dug put”, sviračka brčenja u “Aerodrom”, ta nepodnošljiva lakoća ljubavi prema ljubavi i tom plavom prostranstvu u naslovnoj “More” … te osjećaje ne može prenijeti neko literarno brzoplet i neuk te vremenski ograničen kao potpisnik ovog izbora ali zato mogu napraviti da ovaj utorak imate priliku čuti tu ljepotu i glazbeno razmišljati “out of the box”.

A strana
“More” (5:50)
“Sve moje želje” (2:37)
“To je dug put” (3:22)
“Dok traje pjesma” (3:36)
“Aerodrom” (5:03)
B strana
“On je moj bol” (4:34)
“Jutro” (5:31)
“Budim se” (4:21)
“Horizont” (4:10)

el5egundo