
Može li um(j)etnost da l(ij)eči bolesno društvo?
Ima li prava umetnost da zaćuti kad topovi grme i kad se zločini čine? Možda. Do individue je, ali traumatična…
Šaka suza, vrića smija, pinku tanatosa, malo više erosa, komad mraka, mrva sunca… Svijet je satkan od krajnosti i kao što bi rekli braća Cohen u “The Big Lebowski”: “Sometime you eat the b’ar, and wal (well), sometimes he eats you.”
I to je tako, rekao bi opet neki drugi lik iz naših života, posebno onih omeđenih Avalom, Savom, Dunavom. Beogradom ga zovemo i 20. oktobra je obilježio dan oslobađanja grada.
Koliko i kako je oslobođen, možemo diskutovati, posebno što je tri dana prije toga postavljena neka skluptura koja liči na Dražu Mihailovića o čemu smo kratko prodivanili sa istoričarkom Sanjom Radović. Da li je to pomirenje o kom se uveliko priča?
A tačno između ta dva događaja obilježila se još jedna godišnjica od ubistva Dušana Jovanovića, romskog dječaka kog su 18.10.1997. ubili “skinheadi”. Osvanuo je na godišnjicu i jedan mural u to ime i zato u ime, ne samo Romkinja i Roma, već u ime svih nas u ovom 349. K.U.P.E.K. govori i Dženet Koko, novinarka, fotografkinja, odnosno aktivistkinja, a pjevaju nam djeca, ali i odrasli iz hora Svi UGLAS! sa njihovog nastupa u Domu omladine.
I zato #slusajKUPEK
autor: dejan kozul, 30/10/2023
Arhiva

Ima li prava umetnost da zaćuti kad topovi grme i kad se zločini čine? Možda. Do individue je, ali traumatična…

Pored ljudskih žrtava, raspad Jugoslavije značio je i raspad industrije i pljačku imovine u koju su radnici i radnice usađivali/e…

A one su morale da se bore sa svim predrasudama koje ovo društvo nameće i da, barem, tih sedam dana,…

Osmomartovski marš u K.U.P.E.K.-u. Šta na poručuju žene u Beogradu i Podgorici? Kako se stripom boriti protiv patrijarhata? Malo pesimizma,…
playlist