
O pornografiji, poeziji i muzici, a najmanje o politici
Šta je zajedničko Vršcu i Užicu? To što nisu Beograd. E, u noći kad su retki slavili Dan oslobođenja Beograda…
Kulturno umetnički program edukativnog karaktera. Emisija za jugofuturiste, za one koje nerviraju granice, za one kojima je zvuk gitare isti uvek bio.

Šta je zajedničko Vršcu i Užicu? To što nisu Beograd. E, u noći kad su retki slavili Dan oslobođenja Beograda…

Krajem septembra u kulturnom centru Rex premijerno je odigrana predstava “Volim te kao konja”. Uskoro će biti i, nazovimo to…

U ovom KUPEK-u sa Marijom Rodić smo pričali o MikroFAF-u, odnosno o mikro festivalu amaterskog filma. Gde su granice amaterizma,…

Nije se KUPEK nikad rukovodio nagradama, ili barem rijetko kad je neka nagrada bila motiv za pozivanje nagrađenog ili nagrađene…

Novu KUPEK sezonu otvorili smo pričom o zatvaranju. U danu kad je Mađarska i konačno zatvorila svoje granice za izbjeglice…

Otadžbinu ne možemo birati. Ona nas određuje, stavlja u određeni okvir a na nama je odluka hoćemo li te okvire…

Otkako su, tamo negde, početkom januara počeli studentski protesti u Skoplju, ali i drugim makedonskim gradovima, razmišljali smo o pokojem…

Pomalo neobično izdanje KUPEK-a, ali zašto zapravo nije? Ideja da ugostimo jednog od gostiju, Ivana Zupanca čeka na realizaciju već neko vreme. Zapravo, prvog trenutka od kada se emitujemo iz galerije za fotografiju Opservatorijum koju vodi upravo Ivan i čiji je idejni tvorac, čekamo priliku. Pridružila su mu se još dva značajna imena iz struke, kada je o fotografiji reč, Aleksandar Zec i Srđan Veljović. Isti možda po profesiji, ali potpuno različiti. Svaki dosledan svojoj pasiji.

Iznjedrili smo još jedan muzički KUPEK! U 122. emisiji ugostili smo sve popularniji beogradski sastav Artan Lili. Povoda za poziv i razgovor ima mnogo, kao što je bilo i prije godinu dana kada smo požurili da čujemo nešto o novoj pojavi na muzičkoj sceni. Kao i onomad, i sada smo opušteno razgovarali, u našem prijatnom ambijentu, prigušenog svjetla uz pivo i čaj, kako tko voli.

U vremenu velikih promena konstanta gotovo da ne postoji. To se posebno odnosi na medije. Ubrzani razvoj doneo je i ubrzano propadanje. Oksimoron, jeste. U takvoj situaciji opstati u medijskom prostoru promovisanjem nekomercijalnog sadržaja, pa čak i potpuno drugačijeg pogleda na svet posebna je vrsta umetnosti. A ako opstanete u 30 najturbulentnijih godina, bilo tehnoloških, bilo političkih, društvenih onda možete da se zovete samo Žikica Simić.ned/sun, 05/04/2015., od 16.00 h

„Ovdje su svjedočanstva o masovnoj borbi žena, svjedočanstva jedne generacije za koju nije bilo dilema. Revolucija ima svoje pjesme, svoje…

Kad su omladinci i omladinke pre nešto više od 100 dana ušli u, tada zatvoreni, bioskop Zvezda, bila je to vest dana i to danima. Bila je i kulturni događaj godine 2014. Gotovo da ne postoji kulturni, a posebno filmski delatnik koji nije prošao kroz oronuli bioskop, uslikao se, dao podršku…Sve je izgledalo kao iz nekog drugog sveta, možda onog Branka Kockice, u kom su kuće od čokolade, a prozori od marmelade. Problem je samo što se te kuće brzo otope, baš kao i silna podrška.
playlist