Ukoliko je rečenica kojom je novinar na SoundGuardian portalu završio svoj osvrt na ovaj album (Pink Floyd za 21. stoljeće) možda izgledala naprasita i nerealna, opetovano preslušavanje četvrtog uratka sastava Crippled Black Phoenix dokazuje da je dotični nepobitno bio u pravu, mada time i nije rekao nešto naročito novo. Stvar je krajnje jednostavna – ovaj bend, ili možda bolje reći projekt, svoj izričaj gradi na predefiniranoj ambijentalnoj podlozi koja jako dobro podnosi čvršće melodijske i ritmičke konstrukcije koje se mogu ali i ne moraju uzdići iz njezine blago uzbibane površine. Upravo tako – intenzitet i način izranjanja zvučnih uzoraka definiraju izlazni signal. Postavite li stvari na takav način, sve one poredbe i stilske poveznice koje se u pravilu nameću uz Crippled Black Phoenix, iako i dalje prisutne, prestaju biti neophodne. Post rock, apokaliptični folk, neopsihodelija, natruhe dooma te još pregršt utjecaja zapakiranih u progresivno ruho – sve stoji, ali takve klasifikacije počinju zamarati, a smisla imaju samo kada zadrtim pojedincima treba dokazati kako polazni sastavi iz kojih je regrutirano članstvo Crippled Black Phoenixa ne trebaju nužno utjecati na konačni zvučni ishod.
Teza o temeljnoj zvučnoj površini te izranjajućim čvrstim masivima – možemo li to bar na trenutak usporediti s fenomenom kristalizacije? – se na prethodnih par albuma mogla parcijalno primijeniti (da, postojale su stranputice koje bi pojedinca barem na trenutak nagnale da odbaci takav pogled na stanje stvari), no za (Mankind) The Crafty Ape, trenutno posljednje ostvarenje Crippled Black Phoenixa, nema dvojbe. Razlog povlačenja usporednice s ranom fazom Pink Floyda i ne leži toliko u glazbenom izričaju (mada, ni taj element nije zanemariv, naprotiv) koliko u metodi kroćenja nereda i postavljanja plutača po nemirnom oceanu primordijalnih tonova. U narativnom je smislu (kako se već može isčitati iz podjele albuma po poglavljima te nazivima pjesama, ali i naslutiti iz Justinovih izjava), The Crafty Ape ne isuviše optimističan pogled na trenutno stanje rase inteligentnih majmuna na trećoj planeti od Sunca.
Chapter I (A Thread)
1. Nothing (We Are…)
2. The Heart of Every Country
3. Get Down and Live With It
4. (In the Yonder Marsh)
5. A Letter Concerning Dogheads
6. The Brain / Poznan
Chapter II (The Trap)
7. Laying Traps
8. Born In a Hurricane
9. Release the Clowns
10. (What?)
Chapter III (The Blues of Man)
11. A Suggestion (Not a Very Nice One)
12. (Dig, Bury, Deny)
13. Operation Mincemeat
14. We’ll Never Get Out This World Alive”
15. Faced With Complete Failure, Utter Defiance Is the Only Response”
Za sam kraj kolovoza vam emisija eXit nudi jedno kolažirano izdanje, sastavljeno od jednog koncertnog i jednog ‘tribute to’ albuma. Ne dvojite, riječ je o vrhunskim ostvarenjima – ‘Live at Old Quarter, Houston, Texas’, prvom službenom koncertnom zapisu legendarnog i nikad prežaljenog Townesa Van Zandta, te ‘Twisted Willie’ posvetnom albumu glazbenoj ostavštini jednako tako čuvenog, no srećom još živućeg Willie Nelsona!
Zviježđe Kameleona, uglavnom vidljivo s južne hemisfere broji četiri sjajne zvijezde. Možemo pretpostaviti da im se nedavno priključila i ona pod rednim brojem 5., nama zasad još neuočljiva zbog izrazite crne boje. Neka ovo bude zaključni ‘homage’, kako od strane uredništva eXita, tako i KLFM-ov.
Današnja emisija pruža presjek djelovanja ključnog sastava na underground sceni Denvera, i jednog od vodećih imena gothic americane. Riječ je o Slim Cessna’s Auto Clubu, a za one sklonije tradiciji, tu je i novi album Steve Earlea!
