KLFM

Brummies

Mnogi će vjerovatno reći da pretjerujem, ali smatram da se jedan od najvažnijih i svakako najrevolucionarnijih glazbenih trenutaka novog milenija dogodio u ožujku 2002. godine izlaskom ‘Original Pirate Material’ – prvog albuma Birminghamskog garage hip-hop projekta the Streets. Mike Skinner, alfa i omega benda, jednostavnim uličnim rječnikom i samo sebi svojstvenim ’repanjem-koje-to-nije’ na živopisan način opisuje svijet oko sebe, učinivši tako i sam rap/hip-hop kao glazbeni pravac pristupačnijim i, analogno tome, omiljenijim širim masama i slušateljstvu. Ulica, beat, alkohol i drugi opijati te ljubavne i ostale zgode i nezgode pod utjecajem istih, jeftini kebab-shopovi i night-clubovi – sve su to teme koje privlače i čine sastavni dio svakodnevice slušatelja niže-radničke i nekakve srednje klase. Još jedan začin koji fali u toj jednadžbi, pogotovo na Otoku, je naravno, nogomet.

Iste te 2002, nepuna dva mjeseca kasnije, Birmingham City FC će se, nakon predugih 16 godina igranja u nižim razredima engleskog nogometnog sistema, napokon vratiti u Premier League, osvojivši 5. mjesto u tadašnjem First Divisionu – dovoljno za nastup u dodatnim kvalifikacijama, gdje će prvo snage odmjeriti s legendarnim Millwallom i u dvije tvrde utakmice pobijediti ukupnim rezultatom 2:1(Johnov pobjedonosni gol na the Denu pao je u 90. minuti revanša), te potom savladati i Norwich City na penale u još tvrdjem finalu na Millennium stadionu u Cardiffu.

Uslijedio je jedan od uspješnijih perioda nominalno drugog kluba u drugom po veličini gradu u Engleskoj(iako samo godinu dana starija, sestrica Aston Villa ima podosta veći broj trofeja od BCFC, kao i više uspjeha u ‘Second City Derby’-ju, ljutom boju dva velika gradska rivala) – sljedećih će, naime, devet sezona Birmingham City igrati u i pri samom vrhu ligaškog nogometa(sedam sezona u Premiershipu uz, istina, čak dva ispadanja u tada već novoustoličeni Championship, ali i uz dva ekspresna povrataka medju top ekipe).

Kruna tog sjajnog desetljeća momaka u plavom je, pomalo paradoksalno, upravo posljednja sezona u prvoligaškom društvu u kojoj je, unatoč ispadanju, osvojen ukupno drugi trofej u klupskoj povijesti – još jedan engleski Liga kup!

Nakon tri uspješno prebrodjene niželigaške prepreke(Rochdale AFC, MK Dons i Brentford FC) uslijedio je četvrtfinalni superderbi sa Aston Villom na domaćem St.Andrewsu,u kojem je izvojevana teška ali vrijedna 2:1 pobjeda nakon koje je – logično za kup utakmicu takvog naboja – uslijedio i pitch invasion. Za mnoge navijače BCFCa kup je te večeri ionako već bio osvojen i nije bilo ni važno što će se desiti kasnije. A kasnije slijedi prolaz West Hama u dvije polufinalne utakmice u extra timeu i veliko finale na Wembleyu protiv mnogo jačeg Wengerovog Arsenala. Koliko je manjem klubu poput Birminghama važno osvojiti jedan ovakav trofej svjedoče i izjave mnogih navijača prije samog finala kada su govorili da bi radije da osvoje ovaj kup nego da izbore opstanak u prvoj ligi. Arsenalove fanove, primjerice, nikad nećete čuti da izgovore tako nešto. Finale, odigrano 27. veljače 2011. je riješilo zimsko pojačanje u navalnim redovima Obafemi Martins vjerovatno najvažnijim pogotkom u klupskoj povijesti u, pogadjate, samom finišu susreta(89. minuta) i tako omogućio svom kapetanu Stephenu Carru da podigne taj toliko željeni i zasluženo osvojeni trofej.

Ipak, unatoč euforiji krajem zime zbog Liga kup pobjede i unatoč sasvim pristojnom rosteru, BCFC je na kraju sezone ispao u niži rang gdje će provesti sve sezone do danas, bez većih uspjeha.

07. veljače 2011, točno dakle dvadeset dana prije, za plavu stranu grada Birminghama, mitskog finala,  Mike Skinner a.k.a. the Streets izdaje svoj posljednji album Computers and Blues, gdje se ovo ‘Blues’ iz naslova odnosi na sam Birminhgam City Football Club, čiji je i Mike veliki navijač. Streetsi su, nakon debitatntskog ‘Original Pirat Material’ albuma izdali jos četiri dugosvirajuća izdanja; u najmanju ruku podjednako sjajan ‘a Grand Don’t Come For Free’, te vrlo dobre ‘the Hardest Way to Make an Easy Living’, ‘Everything is Borrowed’ te već spomenuti ‘Computers and Blues’. Te 2011, nakon uspješne turneje na kojoj su posjetili i Hrvatsku na InMusic festivalu u Zagrebu(nastup Mikea i The Streetsa mi je osobno jedan od deset najboljih live gigova ikada), Skinner odlučuje zaključiti priču sa The Streets te se posvetiti  obiteljskom životu, brizi za zdravlje i, kasnije, nekim drugim projektima.

Zanimljivo, i posve koincidencijalno, posljednji veliki BCFC spell u vrhu engleskog nogometa trajao je točno koliko i diskografska karijera The Streetsa – od 2002. do 2011, kada, kako već rekosmo, jedni ispadaju u nižerazredne nogometne vode, a drugi prestaje sa radom na neodredjeno vrijeme.

Ipak, ove po mnogočemu grozne 2020, Mike je Skinner odlučio uskrsnuti svoj The Streets projekt izdavanjem mixtape-a ‘None of Us are Getting Out of This Alive’ te najavom turneje u godini koja slijedi. Ostaje još za vidjeti mogu li se i nogometni plavci oporaviti i vratiti osmijeh na lice svojim navijačima već ove sezone ili će povratak medju elitu i poneki eventualni trofej morati pričekati neke buduće sretnije dane.

Navijačima Birminghama ionako nije previše važno, navikli su oni na malo.