KLFM

BECK / Morning Phase

Morning Phase je dvanaesti Beckov album, čijim su objavljivanjem (ili bolje kazati curenjem u javnost, jer će objavljen biti 25. veljače) razbijene sve moguće zle slutnje. KLFM Vam kao album tjedna, nakon premijere u prošlotjednom eXitu, donosi ovaj izvrstan uradak.

01 Cycle
02 Morning
03 Heart Is a Drum
04 Say Goodbye
05 Blue Moon
06 Unforgiven
07 Wave
08 Don’t Let It Go
09 Blackbird Chain
10 Phase
11 Turn Away
12 Country Down
13 Waking Light

Jednostavno, Beck ne može pogriješiti. Ponavljamo, sumnje su rasle, pa čak i među fanovima, pošto šest godina razmaka između dva albuma zbunjuje čak i one najokorjelije štovatelje, no otpuhane su najavnim singlom Blue Moon (i nešto kasnije pjesmom Wave), koji otvoreno priziva zvjezdane trenutke od prije desetak godina (mislimo konkretno na album Sea Change).

Bila je to dovoljna garancija za još nekoliko tjedana strpljenja, a izlazak preostalog materijala je potvrdio pozitivna očekivanja. S jedne strane ujednačen i atmosferičan, Morning Phase nudi opet dovoljno uzbuđenja i razloga da se svaka skladba analizira zasebno. No, ono što ćete pronaći u tim pjesmama prilično odskače od nekadašnjeg nervoznog cinizma koji je karakterizirao, primjerice, uradke iz devedesetih. Beck ovdje djeluje savršeno smireno, znajući točno što i kako radi. Primjetne su refeence na arhetip kalifornijske progresivne folk scene šezdesetih, a kada poneseni tom mišlju u pretraživač upišete “Beck+Byrds”, te naiđete na njegovu nedavnu izjavu za The Rolling Stone, koja glasi ovako:

I’m just fumbling around with chords and a mood. The songs are coming out of a California tradition. I’m hearing the Byrds, Crosby, Stills and Nash, Gram Parsons, Neil Young – the bigger idea of what that sound is to me,

stvari polako sjedaju na mjesto.

Ukoliko je Sea Change ponudio glazbeni predložak za nemirno i neprestano uzlazno kulminirajuće prvo desetljeće novog milenija, onda Morning Phase kao njegov duhovni sljednik djeluje kao trankvilizator na pragu jedng doba koje barem nominalno donosi smirenje. Jedno sasvim fino odmjereno tkanje psihodeličnog folka, funka, bluesa i soula. Nijedna komponenta nije toliko naglašena da bi odnijela prevagu, stvarajući tako savršeni glazbeni balans o kojemu če najviđe kazati uzastopna preslušavanja, i o kojemu će u narednim mjesecima, te posebice na kraju godine, kad se budu zbrajali rezultati, još biti riječi!

Ukratko – ukoliko Vas je višegodišnja stanka pomalo uplašila, a lanjski pomalo nebulozni projekt Song Reader naveo da pomislite na najgore, sada uviđate da razloga za strah nije bilo, a ovaj istovremeno dubok i mellow album savršeno liježe uz to saznanje!