THE BOO RADLEYS / Kingsize (1998)
Odlazak cara Carra u velikom stilu. Adieu Clo Clo!
ARCADE FIRE / Suburbs (2010)
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Bend od sedam članova nije okupljen da bi zvučao minimalistički niti da bi pričao o svakodnevnim stvarima. „The Suburbs“ možda kao centralni motiv ima život u nepreglednim nizovima kućica koje okružuju velike američke gradove, ali njegova centralna tema – kao i na prethodnim albumima Arcade Firea, „Funeral“ i „Neon Bible“ – je grandiozna. Život i sve ostalo, to je ono što njih zanima. U kućicama u nizu on je onakav kakvim ga učinimo, može biti savršena konformistička idila ili pak pakao ukoliko ste imalo drukčiji od prosjeka.
Svijet nam nudi ispunjenje snova, ukoliko od toga sami sebi ne napravimo problem. Napetost bend održava pankerskom žestinom, ali Arcade Fire je ipak bend raskošnih orkestracija. Epski u tekstovima i epski u zvuku. Veličanstvena glazba o razočaranjima modernog minornog života nije njihova izmišljotina. Gotovo četiri desetljeća prije njih to je počeo raditi Bruce Springsteen. No to je ono čega vjerojatno ne možemo nikada imati dovoljno. Priče oko kojih ćemo se okupiti, zajedno osjećati i govoriti jedni drugima da smo svi zajedno u tome, bilo dobro ili loše. Poruka prihvaćanja sebe i svojih razočaranja je ono što nam omogućuje da nastavimo dalje kroz život bez tereta na leđima. Suočavanje sa sobom, s vlastitom prošlošću, s onima koji su nas povrijedili dok smo bili najsjebaniji rijetko kada je zvučalo ovako lijepo.
„The Suburbs“ je nostalgičan introspektivni prozor u svijet malograđanskih snova. Jedna od stvari koje ga čine posebnim je njegova sposobnost da ispriča priču u svakoj pjesmi koja je poput mini-filma, sa svojim likovima, premisama i emocijama. Kao da Arcade Fire slika život u predgrađu, sličicu po sličicu. I široko otvara svoje ruke te nam daje mogućnost da se s njime povežemo. Bez obzira jesmo li odrasli u predgrađu ili ne, ova glazba govori o univerzalnom ljudskom iskustvu. Radi se o žudnji za nečim višim, o preispitivanju izbora koje smo napravili i pokušaju da pronađemo svoje mjesto u svijetu.
(Ivan Palijan, knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| The Suburbs | |
| Ready To Start | |
| Modern Man | |
| Rococo | |
| Empty Room | |
| City With No Children | |
| Half Light I | |
| Half Light II (No Celebration) | |
| Suburban War | |
| Month Of May | |
| Wasted Hours | |
| Deep Blue | |
| We Used To Wait | |
| Sprawl I (Flatland) | |
| Sprawl II (Mountains Beyond Mountains) | |
| The Suburbs (Continued) |
autor: Ante Marković, 24/09/2026
Vezane objave
Arhiva
DAVID BYRNE / Rei Momo (1989.)
Moraš bit do kraja besraman i hrabar za ovakav album. Raspustio si najbolji bend svih vremena i kao rođeni škot, rastao u kanadi i stasao u NY, ideš snimat latino album. I to kakav.
Sublime (1996.)
U Nezaboravnim vatrama ovog tjedna podsjećamo se Sublimea. Sublime je treći i službeno zadnji album u diskografiji istoimenog benda.
DAVID SYLVIAN / Brilliant Trees (1984.)
‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
