
VAN MORRISON / Moondance (1970)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Ovaj tjedan, u kategoriji koja je i dobila ime po jednom drugom albumu ovog benda, U2 prpošni i mladi na svom najboljem materijalu, po skromnom i subjektivnom mišljenju potpisnika ove litanije.
War je sniman tijekom 1982., dakle prije 40 godina, u doba koje je mirisalo na rat. Slično kao i sada. Sva mladenačka ljutnja i otpor sasuta je u pjesme koje su postali klasici benda ali i nekakva opće mjesta i parole pacifističkog pokreta koji je eksplodirao skupa sa ratnim prijetnjama.
O temama i samom albumu Bono zbori:
A lot of the songs on our last album were quite abstract, but War is intentionally more direct, more specific. But you can still take the title on a lot of different levels. We’re not only interested in the physical aspects of war. The emotional effects are just as important, ‘the trenches dug within our hearts’. People have become numb to violence. Watching the television, it’s hard to tell the difference between fact and fiction. One minute you see something being shot on The Professionals, and the next you see someone falling through a window after being shot on the news. One is fiction and one is real life, but we’re becoming so used to the fiction that we become numb to the real thing. War could be the story of a broken home, a family at war.
Koliko god ovaj album ima rata u sebi toliko i isijava ono suprotno i za čim svi žudimo..ljubav. Za mene, ovaj bend skoro pa prestaje postojati nakon odlaska u Ameriku, Joshue i ostalih rock eskapada ali prva četiri albuma će uvijek biti intenzivan emotivni trigger i definitivno ostati u folderu “glazba koja je promijenila naše živote.
autor: el5egundo, 22/09/2022
Arhiva

Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’

Četvrti Bunnymen album snimljen u Parizu uz veliku pomoć orkestra i prave “lush” produkcije. Jedan od rijetkih album koji zvuči baš onako kako izgleda cover.

Dobro, većina će se složiti da kod prakticiranja seksa nije potrebna nikakva dodatna glazbena kulisa (ok, može neki dosadni instrumental)….
Sredinom osamdesetih, Crime and the City Solution su bili skupina međunarodnih glazbenih apatrida, svojevrsni očajnici koji su svoj osobni bol uobličili u vidu vanvremenskih stihova i melodija. Kritika je njihovo stvaralaštvo odmah postavila u širi okvir post punka, kiteći ga katkad onim već sažvakanim pojmom art punka, no takvi epiteti ne govore mnogo o tadašnjem zvuku ovog jedinstvenog sastava. Isti onaj bijeli, egzistencijalističkim mrakom nijansirani blues koji je sudbinski označio oproštajne uratke The Birthday Partyja, te rana ostvarenja Nicka Cavea and the Bad Seedsa prisutan je i ovdje, no u bitno fluidnijoj i razrađenijoj formi, koja oscilira između tišine i artikulirane kakofonije.
playlist