Ovog se rujna obilježava 70 godina od rođenja i 30 od prerane smrti Marka Felda, poznatijeg pod pseudonimom Marc Bolan. Soda Fountain se pridružuje obljetnici jednim posvetnim ‘tribute to’ izdanjem!
Tekućeg se rujna obilježava sedamdeset godina od rođenja ali i trideset godina od prerane smrti Marka Felda, poznatijeg pod pseudonimom Marc Bolan.
O značaju Marca Bolana, odnosno njegovog projekta Tyrannosaurus Rex (ime je naknadno skraćeno u T Rex) i danas možete čuti oprečna mišljenja. Jedni ga smatraju kultnom figurom, guruom glam pokreta, dok je za druge tek preforsirani tinejđerski idol čiji se opus može sa desetak albuma sabiti na nekoliko hit singlova.
(intro: Tony Visconti on Marc Bolan) 01 Bauhaus – Telegram Sam 02 Three Humans – Metal Guru 03 Cosa Nostra – Catblack 04 Melvins – Buick MacKane 05 Elysian Fields – Life’s A Gas 06 The Three Johns – 20th Century Boy 07 Ezster Balint – Mambo Sun 08 The Now – Cosmic Dancer 09 Vernon Reid – Jepsteer 10 The Sabrejets – Born To Boogie 11 Illuminati – Planet Queen 12 Futuristic Dragon – Jupitar Liar 13 Shrunken Heads – The Groover 14 Tall Dwarfs – Ride A White Swan 15 The Smithereens – The Slider 16 Arto Lindsay & Marc Ribot – Children Of The Revolution (intermezzo: David Bowie talks about Marc Bolan) 17 Lloyd Cole – Romany Songs 18 Cake Like – Love Charm 19 Friendly Ghosts – Get It On 20 Ivan Julian – Ballrooms Of Mars 21 Buick MacKane – Country Honey 22 The Molotov Combo – Light Of Love 23 Medeski, Martin & Wood – Groove A Little 24 Staggering Prophets – Once Upon The Seas Of Abyssinia 25 Dramarama – Raw Ramp 26 Justin Bonds & Jake Shears – Solid Baby 27 Gary Lucas – Deboraarobed 28 Steve Conte – Rip Off 29 Danny Cohen – Lunacy’s Back (outro: T. Rex – Ride A White Swan)
Bilo kako bilo, mjerodavna su mišljenja njegovih kolega glazbenika. Ne treba smetnut sa uma da je jedan od prvih štovatelja Marca Bolana bio nitko drugi do David Bowie, a i tek letimičan pogled na priloženu posvetnu listu nudi više nego zvjezdani popis imena koja su se tim putem odužila njegovom glazbenom naslijeđu – Tony Visconti, Marc Almond, Chris Knox, Peter Murphy, Marc Ribot, Alejandro Escovedo, Arto Lindsday…
Ukoliko se određeni model pokaže uspješnim, zašto ga ne iskoristiti još pokoji put? Upravo tako – mnoštvo pozitivnih rekacija na prošlotjedno izdanje Soda Fountaina, koje se tematski bavilo državom Texas (odnosno teksaškim glazbenim naslijeđem ali i Texasom kao temom glazbenih brojeva), dovelo je do svojevrsnog sequela, pa se ovog tjedna bavimo Kalifornijom!
Nakon pedesetak i više dana izležavanja po plažama i riskiranja raka kože, sada, kako pjesma kaže, možete ostati u kući i promatrati kišu. Djeluje savršeno, posebice što je ponuđena zvučna pozadina birana upravo s takvom namjerom. Tek se zavalite u naslonjače i poslušajte najavljenu emisiju u njezinom uobičajenom jutarnjem terminu četvrtkom.
Emigracija je stara koliko i čovječanstvo, no od masovnih seoba se tijekom devetnaestog, te posebice dvadesetog stoljeća profilirala u osobni izbor ugroženog pojedinca. Imajući u vidu ulogu umjetnika, u prvom redu književnika kao dežurnih društvenih kritičara, nije čudo što bi se takvi našli prvi na udaru, te bivali prinuđeni napustiti vlastitu zemlju. No, u kakvom su odnosu suvremena glazbena scena i emigracija? Postoje li još uvijek za glazbenike ‘nepoćudne zemlje i režimi’, ili je danas taj problem uglavnom sveden na pitanja kreativnosti i (non)konformizma?