KLFM

Trobecove Krušne Peći – S mukom žvaču trubadurov vrat

otvara program
u westernu pakao
avet gašpar
ima saksofon
na krvavoj špici
medo bere jagode

/Trobecove Krušne Peći, ‘Avet Gašpar’/

 

Poznato je da je bivša država odskakala od stereotipa kakvog je zapad gajio prema ostalim socijalističkim zemljama, i to iz više razloga kao što su standard, slobode izražavanja, mogućnosti putovanja u inozemstvo itd. Nažalost, među tim uvjetno rečeno pozitivnim utjecajima sa one strane željezne zavjese, tadašnja je SFRJ pobrala i neke negativne pojave. Tako je i trend masovnih ubojstava bio itekako bliži zapadnoeuropskom, nego primjerice istočnom prosjeku. Takvih je poremećenih monstruma nažalost uvijek bilo (i biti će), no jedno ime još i danas ledi krv u žilama posebice generacije rođene kasnih šezdesetih i početkom sedamdesetih.

Čudovište o kojemu je poznih sedamdesetih pisao doslovice svaki časopis na području između Slovenije i Makedonije se zvalo Metod Trobec. Dotični je svoju mračnu stranu počeo pokazivati još u djetinjim danima, no to je tek bila uvertira za njegovo zvjersko orgijanje koje će eskalirati tijekom 1978., kada će Trobec u svoju kuću u selu Dolenja Vas iznad Škofje Loke namamiti, silovati te zadaviti najmanje pet žena. Način na koji se riješavao nepoželjnih ostataka tijela posebno je bizaran – Metod ih je rezao na komade prihvatljive veličine, te spaljivao u krušnoj peći! Krvavo je kolo prekinuto sasvim slučajno, početkom 1979., kada je tadašnja milicija, pretresajući njegovu kuću zbog sumnji za učestvovanje u određenim krađama pronašla odjeću i dokumente, a zatim i karbonizirane ostatke nesretnih djevojaka.

Početkom 1981. Metod Trobec već skoro dvije godine čami u istražnom zatvoru, očekujući konačnu presudu. Ista će biti donešena 24. rujna 1982., kao najteža kazna, mada očekivana  –  konačna rječ suca je bila egzekucija strijeljanjem, no kroz nekoliko će mjeseci Vrhovni Sud SR Slovenije ovu odluku ublažiti i preimenovati je u dvadesetogodišnju robiju.

Ta će 1981. ostati zapamćena i zlatnim slovima upisana u knjigu povijesti ovdašnje pop kulture kao jedna od najplodnijih godina, barem što se tiče punkerske i novovalne scene. Već etablirana imena poput Azre, Filma i Prljavog Kazališta konačno izbijaju na sam vrh i doživljavaju svoje zvjezdane trenutke, ali ne miruju ni underground krugovi. Među brojnim sastavima stasalim u tom razdoblju, posebice se ističe zagrebačka avant funk četvorka u sastavu Darko Begić – Bega (vokal), Mario Barišin – Bara (bas), Damir Kolarec (gitara) i Gordan Dorvak (bubnjevi), koja je u karakterističnoj im provokativnoj maniri svoj kolektiv nazvala Trobecove Krušne Peći.

… Marina misli da zna …

Kako bi se razbistrila slika ozračja u kojemu ovaj novopečeni sastav započinje svoje djelovanje, nužno je usporediti situaciju na tadašnjoj ex-Yu glazbenoj sceni sa njezinim stimulativnim, globalnim pandanom. Već koncem sedamdesetih onaj izvorni, rudimentarni punk polagano gubi na važnosti i utjecaju, no svoju egzistenciju nastavlja asimilirajući brojne utjecaje od kojih su neki bili na njegovoj potencijalnoj ‘listi za odstrel’. Tako će se na prijelazu desetljeća profilirati post-punk trend, pravac koji će punkerskoj garažnoj energičnosti pridodati neke dotad nezamislive elemente poput fankiziranog ritma, glazbene i strukturne složenosti, pa čak i pozivanja na art rock forme. U bjelosvjetskim se okvirima dotična strujanja odražavaju u brojnim glazbenim projektima no nama su u kontekstu teme ovog teksta posebno interesantni Gang of Four, ali i Pop Group, The Birthday Party, Killing Joke, Clock DVA (ako ne vjerujete za ove potonje, preslušajte pjesmu Boje noć u krv) te relativno nepoznati no izvrsni škotski sastav Josef K, dok su među domaćim predstavnicima – ograničimo se za ovu priliku na zagrebačku scenu, i to onaj njezin segment koji je vješto izbjegavao pop profanizaciju – najistaknutiji sastavi SexA, Pingvinovo Potpalublje, i naravno, Trobecove Krušne Peći (mada bi bilo ignorantski ne spomenuti blizak im projekt Married Body iz Požege, koji je djelovao nešto kasnije, u drugoj polovici osamdesetih)!

Rane će godine Trobecovih Krušnih Peći obilježiti izražena koncertna aktivnost, uglavnom na širim gradskim područjima Zagreba i Ljubljane. Jedan od značajnijih živih nastupa iz te faze  jest onaj održan 22. travnja 1983. na Radničkom sveučilištu ‘Moša Pijade’, u sklopu Muzičkog biennala Zagreb, gdje je sastav dijelio scenu sa nekima od avangardnijih rock imena tadašnje države (Pingvinovo potpalublje, Gustaf i njegovi dobri duhovi, Katarina II). Izgleda kako je njihov neuobičajeni, teatralni i provokativni nastup konačno privukao pozornost medija, tako da u to doba utjecajan časopis Polet u broju od 27. travnja navodi:

Trobeci su i nelogični i radikalni i nevini i grubi, a isto očekuju i od vas. Uzimajući neuobičajene opsesije i tenzije iz stvarnosti, oni ih još više izobličavaju i čine od njih izazivački važne opaske

Nedugo potom dolazi do prve radikalnije promjene u strukturi benda, no odlazak izvornog gitarista Damira Kolareka, odnosno njegova zamjena Ivicom Vinskim neće bitno djelovati na već formirani, karakteristični zvuk, mada će ga u određenoj mjeri konsolidirati, što će biti vidljivo na vrpci sa četiri demo snimke iz 1984. (Pod nadzorom, Skrivač u magli, Ples i Pravi poklon za svakoga).

Između devetog i šesnaestog travnja 1985., Trobecove Krušne Peći snimaju svoj prvi studijski materijal u privatnom ljubljanskom studiju Boruta Činča, bivšeg klavijaturista sastava Buldožer. Tonski je zapis uspješno sačuvao atmosferičnost i energičnu silovitost njihovih koncertnih nastupa, što je u prvom redu zasluga samog benda, odnosno njihove odluke da za tu prigodu ne angažiraju vanjskog producenta koji najvjerojatnije ne bi mogao dokučiti njihovu dušu i nakane. Potez se pokazao i više nego opravdanim, jer su godine frekventnih koncertiranja po klubvima do detalja izbrusile tamni sjaj skladbi kao što su Avet Gašpar, Skriveni maglom, Grad i svjetla i dr. Dodatni adut jest i gostovanje Damira Price – Caprija, člana tada kultnog Haustora, koji je tijekom prethodne dvije godine često nastupao kao saksofonist na koncertima sastava. Zahvaljujući njemu, aranžmani pojedinih kompozicija su i na ovom vrijednom zapisu obogaćeni zvukom saksofona, te pomalo neočekivano, klavira na pjesmi Aualida.

’85 iz 1992.

Nažalost, planirani album neće biti objavljen sve do proljeća 2013., a kao razlog ondašnjeg neizdavanja se navodi potencijalna komercijalna neisplativost, nezadovoljstvo benda postignutim učinkom, prokletstvo ‘imena’ koje im nikad nije oprošteno od strane nekih ćudoređu sklonih struktura, pa i uplitanje ‘treće strane’, odnosno izdavača kojima nipošto nije odgovarala provokativnost snimljenog materijala. Koja god od ovih varijanti bila istinita, činjenica je da je publika ostala zakinuta za jedno istinsko remek djelo koje je slikovito, uz minimalno zakašnjenje ocrtavalo duh vremena u kojemu je nastajalo i sazrijevalo.

Istina, materijal sa ljubljanskih sessiona će zahvljujući zalaganju Kornela Šepera iz nezavisne izdavačke kuće Kekere Aquarium 1992. ugledati danje svjetlo u formi kasete nazvane jednostavno ’85 (po godini nastanka), ali u minimalističkom i krajnje simboličnom tiražu od sto primjeraka.

U međuvremenu će doći do daljnjeg osipanja članstva, pošto bubnjar Gordan Dorvak napušta sastav zbog odlaska na odsluženje vojnog roka. Srećom, zamjenit će ga nitko drugi do Ratko Danilović, član bliskog im projekta Sexa (tada u fazi stagnacije).

Još je jedan vrijedan dokument zabilježen kao snimka koncerta održanog u 15. svibnja 1987. u Koperu, i izdan u aranžmanu slovenske nezavisne kuće D.I.D. Riječ je o zapisu koji pod imenom Ta krvava prošlost donosi neke već viđene, ali i pojedine prethodno rijetko izvođene i neobjavljene skladbe. Ova će kaseta iznova uzburkati duhove, pošto se na omotu izdanja  našlo ni manje ni više no lice samog Metoda Trobeca!

Lice monstruma

Ta će godina označiti i razlaz Trobecovih Krušnih Peći, ali ne i kraj legende o njima, pošto će ista u nadolazećim godinama zatišja konstantno vrebati sa rubnih područja hrvatske glazbene scene, a povremene glasine (kao i Šeperovo kasetno izdanje) će je vraćati –  ako već ne u žižu interesa, onda barem lagano ali nepopustljivo gurati ka površini, na vidljivu poziciju gdje joj je, budimo realni, i mjesto.

Zanimljivo je spomenuti i ponovno okupljanje izvorne postave Trobecovih Krušnih Peći koje je realizirano 2005., no izvedeno sa strogim distanciranjem od nekadašnjeg projekta (‘prošlost ostavljamo lešinarima’), te stoga pod novim imenom Viva Glorio. To se, pomalo simbolički, događa nekoliko mjeseci prije no što će monstrum čiji su modus operandi i ime četvrt stoljeća ranije ‘krstili’ prvu inkarnaciju sastava počiniti samoubojstvo vješanjem u svojoj zatvorskoj ćeliji. Na neki je način stvarni Trobec trebao umrijeti da bi se Bega i društvo u potpunosti oslobodili tereta prošlosti koji je kočio planove za budućnost. Sa glazbene strane, Viva Glorio mnogo više polažu na noise trend koji se na domaćoj sceni etablirao poznih osamdesetih, i koji je logičan nastavak zvuka kojeg su Trobecove Krušne Peći forsirale u ranim danima hrvatskog punka i novog vala. 2007. snimaju nastupni, istoimeni album produciran od strane Damira Kolareca, i što je posebice bitno, remiksiran uz pomoć britanca Andyja Gilla, poznatijeg kao člana kultnih Gang of Four i producenta koji je radio sa imenima kao što su Stranglers, Killing Joke, Jesus Lizard, David Gilmour i dr. Ovo je ostvarenje bilo moguće doseći jedino putem downloada sa interneta, što je poprilično radikalna solucija, podosta nalik onoj Radioheadovoj u slučaju In Rainbows albuma, uz jednu napomenu – prvijenac sastava Viva Glorio nikad nije doživio uprizorenje u klasičnoj CD formi.

Na svu sreću, angažman nekadašnjeg članstva pod novim imenom nije razbio mit o Trobecovim Krušnim Pećima, niti ga je razblažio. Štoviše, vrijeme je napokon sazrijelo za sagledavanje njihovog cjelokupnog rada u jedinstvenom svjetlu. Brojni nezavisni izdavači i entuzijasti su godinama radili na sabiranju njihove prilično razbacane ostavštine, no trud se u konačnici isplatio, tako da upravo ovih dana izlazi kompilacija S mukom žvaču trubadurov vrat, koncipirana u formi gatefold LP-ja na kojemu se konačno našao legandarni 85,  te još dva CD-a koji sadrže isti album, koncertne zapise sa Biennalea i iz Kopra, demo snimke (Karlovac), jednu probu benda u prostoru SC-a, te kao poseban dodatak, deset video zapisa (jedan iz prostora za probe u okviru zagrebačkog SC-a, 1982., te još devet pjesama sa koncerta u ljubljanskom klubu K4 održanog 16. travnja 1985.).

Malo je reći: konačno!

Ovom su projektu svoj obol dali brojni izdavači; čak njih petnaest (imena navedena u dodatku), a čitav će događaj okruniti koncert posebno za ovu uskrslih Trobecovih Krušnih Peći, koji će se uz potporu splitskih Bustri (u stvari, Bučnih Stripova) održati 25. svibnja u prostoru zagrebačke Močvare.

Pa, ukoliko vas tog dana put nanese u Zagreb, nemojte propustiti priliku da se suočite sa jednim bitnim dijelom povijesti domaćeg (post)punka!

Vjeran Stojanac, 14. 05. 2013.

Trobecove krušne peći
“S mukom žvaču trubadurov vrat”
LP + 2 CD u gatefold pakovanju, CD izdanje ne izlazi posebno.
+ bonus video (10 pjesama) na drugom CD-u

Info o pjesmama:

LP / CD 1
1 – 12 (ALBUM „85“  (09.-16.04.1985.) Prvi put objavljeno na Kekere Aquarium (KA 001/1992).

CD 1 NASTAVAK
13 – 20 LIVE AT MUZIČKI BIENNALE ZAGREB, RADNIČKO I NARODNO SVEUČIŠTE „MOŠA PIJADE“ (22.04.1983.)
21 – 24 DEMO „KARLOVAC“ (1984.)

CD 2
25 – 33 ALBUM „TA KRVAVA PROŠLOST“, LIVE IN MKC KOPER (15.05.1987.)  Prvi put objavljeno na Slovenija (K014/1987.)
34 PROBA U PROSTORIJI BENDA, SC, ZAGREB (1986.)
1 VIDEO – LIVE, SC, ZAGREB, RUJAN 1982.
2 – 10 VIDEO – LIVE, K4, LJUBLJANA, TRAVANJ 1985.

Urednici: Igor Mihovilović, Kornel Šeper i TKP.

Izdavači: Bučni Stripovi, Dare The Divine, DHPAK47, Dirty Old Label, Doomtown Records, Front Rock Subkulturni Azil, Guranje S Litice, Geenger Records, Hello Bing, Humanita Nova, Kekere Aquarium, Ne! Records, Slušaj Najglasnije, Timjku Bžju! Records, Okata Piramida Records i niz privatnih osoba koje nemaju label.