Toni Starešinić, Andrej Jakuš & Janko Novoselić i koncert održan u okviru festivala “Glazba za ekološki osviještene uši” u svibnju 2025.
O čemu se tu radi…
Nekad najbolje stvari nastanu potpuno slučajno. Od voditeljice HGMa Dubravke Dujmović – Kušan dobio sam poziv za nastup na festivalu ‘Glazba za ekološki osviještene uši’. Činilo mi se zgodna prilika da pozovem Janka Novoselića jer nismo sad već neki duži period zajedno zasvirali, a s Andrejem Jakušem sam baš nedavno isto u organizaciji HGMa održao glazbenu radionicu.
Za repertoar sam izabrao sklade koje su najvećim dijelom bliske Andreju i Janku jer su obojica jednom bili i dio Chuia pa je Janko već prije svirao i ‘Punch’ i ‘Riding rocket’, Andrej također ‘Punch’, a Janko je studijski snimio i Mangroove skladbe ‘Where it goes?’ i ‘Next stop Mars’, a Andrej ‘Where it goes?’. Andrej je također već svirao ‘Escape route’ i ‘Sanctuary’ prilikom nastupa kojeg sam održao u Splitu u sklopu programa Novi šum održanog u Beton kinu tako da su obojica bila na poznatom terenu pa je jedna proba bila dovoljna za nastup.
Ton majstor Filip Pacak mi je napomenuo da može snimiti koncert ako želim, iskreno nije mi baš ugodno nastupati znajući da je crvena lampica upaljena, ali pristao sam, mislio sam bar ću dobiti nekakav info nastupa za osobnu upotrebu. Zatim su nas na tonskoj probi pitali bi li htjeli zasvirati sa biljkama koje sviraju spojene preko senzora koji njihove signale pretvaraju u midi signal kojem se onda može dati zvuk koji ljudsko uho može razumjeti. Naravno da smo prihvatili, definirali smo zvuk i tonalitet biljaka i otvorili koncert sa potpunom improvizacijom.
Dobra energija je bila postavljena već na početku i koncert je proletio u trenu. Pravo iznenađenje je nastalo kad sam snimljene kanale pustio u Cubaseu i shvatio da je koncert snimljen savršeno, sa minimalnim curenjem trube u bubanj i obrnuto. A i svirka je bila vrlo inspirativna. Slušajući snimke shvatio sam koliko mi fale ovakvi nastupi u triju, naime prva tri albuma grupe Chui sam snimio baš u ovakvoj postavi i naravno Janko i Andrej su u jednom dijelu, mada svatko od njih u različitom periodu, bili dio tog zvuka.
Ovaj koncertni album posveta je i jednom drugom koncertnom albumu. Grupa Triangulizona koju su uz gitarista Ivana Kapeca, činili upravo Janko i Andrej je 2008. godine objavila live album ‘Flossy’ koji mi je bio velika inspiracija u pokretanju grupe Chui pa mogu reći da je na neki način ‘Eksterminator ’81’ moj ‘Flossy’.
Zašto ‘Eksterminator ’81’? Inspiraciju sam pronašao u stripu ‘Eksterminator 17’ jednog od najvećih strip umjetnika Enki Bilala koji je originalno objavljen u strip magazinu ‘Metal Hurlant’ 1979. godine. U toj priči jedan od najvećih znanstvenih umova (nazvan Učiteljem) pred svoju smrt prebaci svoj um u mehaničko tijelo androida Eksterminator 17 kojeg je i sam izumio. Eksterminator 17 je bio prvi uspješni android, otac svih serija androida koji su uslijedili kasnije i njihova primjena je bila u vojnoj industriji u kojoj su zamijenili čovjeka. Eksterminator je postao oruđe uništenja. Unijevši svoj um u mehaničko tijelo Učitelj postaje nezaustavljiva sila pozitivne promjene te osim što mijenja svijet oko sebe, oslobađa androide i vodi ih doslovno na put do zvijezda kako se zove i posljednji studijski album grupe Chui.
Tu sam povukao paralelu sa današnjim svijetom u kojem tehnologija potpuno preuzima kontrolu nad čovjekom. Konformizam uparen sa ideologijom maksimalne profitabilnosti hrani algoritme bezvrijednim mediokritetskim sadržajem koji se starijoj generaciji, koja je vidjela i druga zdravija vremena, nameće kao nužnost opstanka dok je za mlađe generacije to normalan svijet i ne postoji svijest o drugačijem. Koncertni nastupi se sve više banaliziraju, a očekivanja od nadolazećih generacija u pogledu vještine izvođenja glazbe su svedena na pristojni minimum.
Ovim koncertom sam htio pokazati suprotan primjer, kako se nova tehnologija može koristiti kao instrument s kojim se itekako može svirati u živo u spontanoj improviziranoj glazbi, bilo da tehnologijom pretvaramo biljne impulse u zvukove poznate ljudskom uhu, bilo da akustične zvukove pretvaramo u elektronske ili npr. da koristim tehnologiju da se umnogostručim pa zvučim kao mali orkestar, ali opet u interakciji sa ostalim instrumentima u konstantnoj promjeni bez korištenja ikakvih unaprijed snimljenih sampleova – tehnologija je samo pomoć, a mi smo ti koji sviraju i stvaraju. Ono ”81′ na kraju je naravno moje godište 1981 čuveni broj koji svi nosimo kao oznaku vremena koje nas je odredilo. ‘Eksterminator’ je i eksterminacija moje dosadašnje instrumentalne karijere i nadam se početak otkrivanja nekih novih mogućnosti.
– Toni Starešinić
autor: Kristina Tešija, 12/04/2026
Arhiva
Zajednički projekt Josipa Pavlova i Genea Aichnera vodi nas na putovanje s ograničenim resursima – samo s bazičnom opremom – na plovidbu od Jadrana do El Shatta. Brod je nakrcan i neudoban, a put u nepoznato rađa gomilu pitanja. Tko će dati odgovore?
Treći album magičnog benda kao savršen uvod u konačno ljeto i najbolji komad regionalne glazbe ovaj tjedan.
Naši dragi riječki prijatelji sa prošlogodišnjim kontemplativnim materijalom kao najbolje od regionalne glazbe za ovaj tjedan.
playlist
