KLFM

Tides From Nebula: Metalni zid u psych ambalaži!

Ne vidim drugog razloga do slabe promocije, slaboj posjećenosti koncerta grupe Tides From Nebula u Kocki.
Doduše, sama najava je došla samo par dana prije koncerta, tako da i sa te strane ide jedan od razloga.

Jer, Tides From Nebula nisu nepoznati, gostovali su već u Hrvatskoj, a i prije dva dana u Močvari koju su napunili.

Vjerujem isto tako da zainteresiranih za ovu vrst muzike ima i to u dovoljnom broju da se napuni ne samo Kocka, nego i daleko veći prostor.

Tides From Nebula su poznati po tome što “sve svoje nose sa sobom” ili drugim riječima, cijelu scensku opremu, mix pult, rasvjetu i sve što joj pripada, uz dakako instrumente i ozvučenje.
Takav ozbiljan pristup mora dati rezultate na pozornici, jer očito ništa ne prepuštaju slučaju.
I dalo je, ali…
Da li se nekom ta muzika sviđa ili ne, to je već druga priča. Uostalom, svrha odlaska na koncert je čuti muziku koja vam se sviđa.

Koncert je počeo dobrano iza ponoći, no i pred toga ispred bine je bilo dvadeseta, tridesetak duša.

Bend je na binu izašao i počeo sa svirkom kao da je ispred njih stadion od tisuća obožavatelja i to mi se svidjelo iz prve.

Djeluju u sastavu, dvije gitare, Maciej Karbowski i Adam Waleszyński, Przemek Węgłowski bas gitara i za bubnjem je Tomasz Stolowski .

No zvučnom slikom dominira zvuk generiran iz samplera koji je utkan u kompoziciju koju grupa izvodi.

Grmljavina koja se valja s pozornice teško se može opisati kao rock, pa čak i post rock.
Najbližeg bi je bilo determinirati radi lakšeg shvaćanja, i reći da je neka vrst hibrida Swansa i djelomično ranih Pink Floyda u kombinaciji s metalnim zvučnim zidom „spektorskog“ tipa. S bitnom razlikom, Phil Spector je svoj “zvučni zid” smještao u pozadini, tvoreći njime kulisu ispred koje su bili izvođači.

U slučaju Tides From Nebula, taj zvučni zid je daleko ispred, pa čak i ispred samih instrumenta koji su daju metalni prizvuk.
Sama konstrukcija kompozicija se kreće od neke varijante psihodeličnih Swansa u post rock okruženju.

Grupa je isporučila dobar koncert i za ljubitelje njihove i takve muzike, to je u biti vrhunac žanra.
Ne znam za ništa bolje u ovom trenutku.

Izuzev veoma kratkog koncerta, koji je trajao nešto više od ure i desetak minuta, pošteni odnos prema publici je izvirao iz svake minute svirke, da bi na kraju, na bisu, dvojica gitarista s gitarama u svirci ušla među publiku i tu završila kompoziciju i privela koncert kraju.
Dobra ideja, vrijedna spomena.

Na kraju ovog kratkog osvrta na ovaj ipak izniman koncert, ma koliko svi skupa šutjeli o tome, nadam se da će se ispuniti molba gitariste Przemek Węgłowskog, koji je poručio svim okupljenim da sljedeći put povedu desetak prijatelja sa sobom i napune nevelik prostor Kocke.

Iako kratko u najavi i siromašno u reklami, ovaj koncert ponovo stavlja Kocku u središte alternativne scene u Splitu i tim joj je još više nametnuo obavezu nastavka u istom i visokom stilu.

Držim palčeve!

NAPOMENA: Članak je prenesen sa portala Music Lp Underground!