
Dopamine Clouds Over Craven Cottage
Big fluffy clouds. Zaboravljeni folderi. Tiha glazba koja se sluša glasno. Samo jedan mali vodič kroz progresivnu glazbu.
Sve mjere su zadovoljene. Sve preporuke ispoštovane. Ova tri sata će biti presudna. Nadam se da su mikrofoni dezinficirani. Ako ne, stavim kesu. :D
Moš mislit :/
S guštom se spuštam u radijske katakombe, sa prvom živom emisijom nakon ovog blesavog travnja 2020 kojeg ćemo, nadam se, što prije zaboraviti. Nakon niza šuštavih i ambijentalnih emisija, u ovom malom vodiču poprilično uzbudljiv pregled novih izdanja među kojima prava iznenađenja. U prvom redu, novi, s neba pa u rebra, Badly Drawn Boy s albumom Banana Skin Shoes punih osam godina od posljednjeg albuma i skoro dvadeset godina od malih remek dijela britanskog popa, The Hour of Bewilderbeast i About a Boy. Dobro se drži i kao da je pronašao tu svoju izgubljenu špekulu.
Iznenadni povratnici su i Capitol K, Owen Pallet i teksašani Pure X, bend kojeg je promašio hype a mogli bi držat predavanja isfuranim War on Drugs o materiji i glazbenom žanru. Slušamo i najnovija izdanja klasika ovog programa kao što su GoGo Penguin, El Michaels Affair, Funki Porcini i Bill Laswella.
Stereolabov Tim Gane sa svojim projektom Cavern of Anti-Matter sa novom filmskom glazbom, odlični njemački neokraut JJ Whitefield, suludi Ryan Jewell iz Pine Hilla sa svojim projektom Mosses, novi Inwards, izgubljene trake Bassement Jaxx, novi Moodymann. Pokoji japanski začin za taj prepoznatljivi ukus i Nina Simone sa reizdanjem albuma iz 1985 za samo otvaranje.
Ili ukratko, teški kupus.
autor: el5egundo, 25/05/2020
Arhiva

Big fluffy clouds. Zaboravljeni folderi. Tiha glazba koja se sluša glasno. Samo jedan mali vodič kroz progresivnu glazbu.

Kad se neki bendovi vraćaju u zvučnike, sami od sebe ili pozvani, i to rade godinama niti malo ne gubeći na uzbudljivosti, onda sigurno zaslužuju el special.

Višesatno kontempliranje uz izbor iz 15 godina glazbene karijere Kieran Hebdena. Od srednjoškolskih i Putneyevskih Fridge dana do recentnih posveta jednom i jedinom božanstvu..ritmu. I nije repriza već ispravak prošlotjedne tehničke i osobne pogreške :).

Kako naslov kaže, dva i nešto sata straha od gitara, pod debelim pokrivačem elektrostatičkih šumova i mekog low kicka u ovaj karnevalski utorak. Ništa toliko novo i nepoznato da bi se trebali bojati ičega osim gitara pod maskama.
playlist